Dragi moji, juce su mi se smejali stomatolozi, a sad mi se smeju biohemicar i toksikolog koji sa mnom citaju ovaj topic.
Vec je vise puta ovde receno da toksicnost amalgamskih plombi nije naucno dokazana. Da vas ne davim strucnim toksikoloskim terminima, evo ukratko cinjenica o zivi:
Definitivno se radi o veoma toksicnom metalu kojim se mozemo otrovati:
1.gutanjem (npr.razbijemo toplomer i popijemo zivu) sto bi dovelo do gastrointestinalnih problema (povracanje, proliv, ostecenje sluzokoze...)
2. udisanjem (razbijemo taj isti toplomer i udisemo isparenje) sto bi dovelo do ostecenja pluca
3. hronicnim izlaganjem zivi (teoretski, kad bi se ona oslobadjala iz amalgama, sto, kao sto je receno, nije utvrdjeno), i tada bi dovela do ostecenja najpre bubrega, a i drugih organa Najprostije receno, isto tako bismo se mogli otrovati natrijumom i hlorom kada bi se oslobadjali iz natrijum-hlorida (kuhinjske soli), sto naravno nije slucaj.
U svakom slucaju, i kod najgorih trovanja zivom, nikada se ne javlja celavost!!! I mi smo gledali film Dnevnik Janga trovaca, ali tu je celavost jedna od posledica trovanja talijumom a ne zivom.
A sto se tice belih plombi i hormona, i ako bi nekom palo na pamet da stavlja hormone u njih (a ne postoji ni jedan logican razlog za to), svi mi zajedno ne bismo imali novca za jednu takvu plombu, s obzirom na cenu proizvodnje (izolovanja ili sinteze) hormona.
Juce sam malo popricala sa profesorom na stomatoloskom fakultetu. Ukratko i "ujasno" rekao covek da se manem toga.
Dakle, ovaj profesor sa stomatoloskog fakulteta je bio potpuno u pravu.