Cerebrovaskularne bolesti – stanje i naše perspektive
(Z. Lević)
Poslednjih decenija došlo je do fascinantnog razvoja neurologije. Pojedine oblasti se smenjuju na vodecim pozicijama po interesovanju, najcešce kao posledica napretka u terapiji i pod pritiskom mocnih farmaceutskih firmi. Najbolji primer je multipla skleroza – decenijama po strani, okupljajuci uglavnom manju grupu zainteresovanih neurologa i imunologa, u poslednjih nekoliko godina ušla je u žižu interesovanja neurološke javnosti. ECTRIMS – evropsko udruženje neurologa – istraživaca MS je pre 5-6 godina okupljalo na kongresima nešto više od stotinak neurologa a sada ta brojka prelazi 1.500. Epileptologija takode doživljava ekspanziju interesovanja, narocito posle javljanja velikog broja novih antiepileptika.
Cerebrovaskularne bolesti (CVB) su uvek predstavljale oblast interesovanja najveceg broja neurologa i drugih lekara. Razlozi ne leže u spektakularnim prodorima u terapiji vec u znacaju za zdravlje velikog broja ljudi. Godišnje u svetu od apopleksije umire 4.5 miliona ljudi a to je približno jedna petina ukupnog broja apopleksija.
Epidemiološka istraživanja su omogucila tacan uvid u velicinu problema oboljenja vaskularne mreže mozga i njegovog znacaja za zdravlje naroda. Varijacije medu pojedinim populacijama su uslovljene prosecnom starošcu, socijalnom i zdravstvenom kulturom stanovništva, razvijenošcu zdravstvene službe, narocito njene socijalno medicinske aktivnosti. Najgrublja procena ukazuje na veliku incidenciju akutnih cerebrovaskularnih inzulta, za Srbiju oko 20.000 novih slucajeva godišnje. Ukupan broj bolesnika koji na bilo koji nacin pati od raznih oboljenja krvnih sudova nervog sistema višestruko je veci. Proces ateroskleroze je veoma dugotrajan i sigurno je da umanjuje kapacitete i kvalitet života bolesnika znatno pre završnog cina u vidu akutnog cerebrovaskularnog inzulta. No ateroskleroza je samo jedan od mnogobrojnih patoloških procesa koji mogu da pogode krvne sudove perifernog i centralnog nervnog sistema. Ogromna i heterogena oblast vaskulitisa je tek nedavno ušla u oblast interesovanja neurologa. Mikroangiopatije u sastavu dijabetes melitusa i drugih opštih oboljenja su veoma znacajan patogeni cinilac u neurologiji. Funkcionalni poremecaji krvnih sudova koji su u osnovi vaskularnih glavobolja od kojih pati ogroman broj bolesnika je oblast neurologije koja zaslužuje mnogo vecu pažnju nego što je to bilo do sada.
Znacajni rezultati postignuti su u izucavanju faktora rizika za razvoj arterioskleroze, posebno koronarnih i cerebralnih krvnih sudova. Biohemijska istraživanja su dovela do saznanja o lipidnom rizicnom profilu. Ova istraživanja mobilisala su zdravstvene službe u mnogim zemljama i kao rezultat borbe protiv faktora rizika (arterijska hipertenzija, pušenje, nepravilna ishrana, fizicka neaktivnost i drugo) i/ili drugih faktora obuhvacenih pojmom “životnog stila” došlo je do višedecenijskog postepenog smanjenja smrtnosti od inzulta. Dužina preživljavanja posle inzulta se u nekim sredinama takode povecava.
Nažalost, u našoj zemlji, kao i u drugim zemljama Istocne Evrope incidencija i mortalitet od CVB je još uvek u porastu. To je ubedljivo demonstrirano u nedavno obavljenim uporednim studijama. Tako, dok je mortalitet za muškarce u SAD 32/100.000, u Bugarskoj je 164/100.000. Veoma visok mortalitet je i u drugim istocnoevropskim zemljama.
Uvedene su veoma sofisticirane metode izucavanja cerebralnog krvotoka. MR angiografija, SPECT, rCBF postali su dostupni vecini univerzitetskih centara a u ekspanziji su metode PET-a i fMRI.
Mada se krvni sudovi pojedinih organa, posebno mozga, razlikuju po svojim osobinama, funkcijama i reagovanju na patogene cinioce, vaskularni sistem ljudskog organizma je jedinstven te je neophodno da se cerebralni krvotok uvek posmatra kao sastavni deo kardiovaskularnog sistema. Pritom je patologija srca i sistemskih krvnih sudova u tesnoj vezi sa patologijom moždanog krvotoka. Poremecaji ritma i snage srcanog rada, konfiguracije i elasticnosti sistemske mreže krvnih sudova, veoma cesto su u osnovi poremecaja cerebralnog krvotoka. Iako je to tako svaka disciplina je sklona da posmatra “svoju” vaskularnu mrežu izolovano te još uvek, bar u našoj zemlji, ne postoji zajednicki pristup u istraživanju i terapiji na pr. kardiologije i neurologije. Znacaj ove “sinteze” imao bi ogromne posledice i u pristupu politici zdravstvene zaštite gradana, jer srcane bolesti i cerebrovaskularni inzulti bi posmatrani zajedno, bili daleko najznacajniji, prvi uzrok smrtnosti, te bi tako bili tretirani i od zdravstvenih vlasti.
Veliki prodor u neinvazivnoj dijagnostici postignut je uvodenjem moderne ultrazvucne dijagnostike. Na taj nacin postignuto je sasvim konforno i dovoljno precizno dijagnostikovanje promena na srcu i svim vecim krvnim sudovima ukljucujuci magistralne krvne sudove glave. Ova dijagnostika omogucava dovoljno pouzdano ispitivanje najveceg broja bolesnika sa oboljenjima kardiovaskularnog sistema i selekciju znatno manjeg broja kandidata za hirurško lecenje kojima se ispitivanje mora proširiti digitalnom angiografijom.
Mada je postignut znacajan napredak u zbrinjavanju ovih bolesnika, specificno lecenje bolesnika od apopleksije je ostalo najslabija tacka. Znacajan napredak postiže se u hirurškom lecenju. Prevencija je još uvek najbolji nacin pristupa ovim bolestima a ona zapocinje ozbiljnim programom baziranom na savremenim naucnim saznanjima o faktorima rizika a sprovodi se kroz široku akciju citavog društva. To je zadatak koji stoji pred nama i ovakvi simpozijumi ce stimulisati istraživanja CVB u našoj sredini, edukaciju najširih krugova neurologa i drugih zainteresovanih lekara kako bi se stvorili uslovi za prvu fazu organizovane borbe protiv ovih bolesti – ozbiljan i na naucnim osnovama utemeljen program preventivnog delovanja.