Psiha i bol - kako jedno utječe na drugo Smanjivanje potištenosti kod bolesnika dovodi do smanjenja intenziteta bola, dok povećini stupanj potištenosti djeluje suprotno. Tjeskoba također djeluje na bol i obrnuto. Ona prati svaki tjelesnu bol i raste s njezinom jakošću.
Bol je biokemijska, fizička i psihička reakcija na mehaničke, kemijske ili toplinske podražaje iznad praga osjetljivosti receptora podražaja. Iako bol susrećemo više puta u životu teško ju je definirati jer je ona uvijek subjektivni osjećaj. Bolni podražaji s periferije bolnim putevima dospijevaju u hipotalamus i limbički sustav koji su odgovorni za osjećajno doživljavanje i pamćenje stresnih zbivanja, kao i za odgovor na podražaje.
Uzročno se bol dijeli na nocicepcijsku i neuropatsku bol. Nocicepcijska bol posljedica je podraživanja receptora kemijskim, mehaničkim ili toplinskim podražajima, kao i nekim tvarima koje stvara sam organizam (npr. bradikininom, serotoninom i sl.). Neuropatska bol nastaje nakon oštećenja središnjeg i perifernog živčanog sustava bez podraživanja nociceptora. Po trajanju bol možemo podijeliti na akutnu i kroničnu.
Bol je najčešći pratitelj bolesti. Uzrok bola je u većini slučajeva poznat i uklanjanjem uzroka prestaje. Ponekad je uzrok nepoznat ili ga je nemoguće odstraniti. Bol je neugodno osjećajno i emocionalno iskustvo povezano sa akutnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva. Kao simptom, bol uobičajeno signalizira oštećenje tkiva koje postoji ili tek treba nastati.
Bol je uvijek subjektivna. Uz bol izazvanu organskim faktorima postoji i psihogena bol izazvana psihološkim faktorima. Bol se manifestira hiperaktivnošću simpatikusa: strah, uznemirenost, grimase, znojenje, dilatacija pupila, suzenje očiju, tahikardija i hipertenzija.
Od svih problema s kojima se susreću zdravstveni radnici, bol i bolni sindromi su najčešći. Bolove je teško objektivno dijagnosticirati, a naročito uspješno tretirati. Obim tkivnog oštećenja često nije razmjeran s psihološkim efektima doživljaja boli zbog mnogobrojnih faktora koji utječu na ekspresiju bolnih osjećaja i osjećanja.
Bez obzira kako bila jasna organska etiologija bola uvijek postoji značajna psihološko-emocionalna dimenzija ovog sindroma koja je u velikom broju slučajeva ključna kako kod ispravne dijagnoze, tako i kod uspješnog ili neuspješnog liječenja. Zdravstveni radnici sve više postaju svjesni da ponekad nisu u mogućnosti utvrditi odgovarajući fizički uzrok bolesnicima koji često osjećaju bolove u tijelu. Bolesnici često izražavaju unutarpsihičke konflikte jer mnogi nisu u stanju artikulirati svoje duševne probleme i neugodne emocije riječima pa njihovo tijelo uz pomoć boli govori njihovoj okolini umjesto njih.
Procjenjuje se da psihološki faktori igraju značajnu ulogu u nastanku, težini, egzacerbaciji ili održavanju bolova. Bol može teško poremetiti različite aspekte svakodnevnog života. Nezaposlenost, invalidnost i obiteljski problemi često se sreću među osobama s kroničnim bolnim sindromima. Osobe kod kojih su bolovi povezani sa jakom depresijom, kao i oni kod kojih su rezultat terminalnih stanja kao kod karcinoma, imaju visoki rizik od suicida. Ovisnost o opijatima ili zloupotreba benzodiazepina, kao i analgetika, često se razvija kod bolesnika koji pate od kronične boli.
Bolovi mogu dovesti do inaktiviteta i socijalne izolacije što opet može dovesti do dodatnih psiholoških problema kao što su depresija i smanjenje fizičke izdržljivosti, što dovodi do straha i dodatnog povećanja jačine bolova. Bolni sindrom često je povezan sa drugim mentalnim oboljenjima, naročito poremećajima raspoloženja i anksioznošću. Kronični bolovi su često povezani sa depresivnom bolešću, dok su akutni bolovi povezani sa anksioznim poremećajima različite vrste. Kako akutni, tako i kronični bolovi se uvijek mogu povezati sa teškom nesanicom.
Postoje razlike u podnošenju boli kod različitih rasnih, etničkih i kulturnih grupa, ali svakako da su individualne karakteristike određene ličnosti bitno presudne u promatranju bola i njezinih posljedica. Valja naglasiti da se bol može javiti u bilo koje doba života, ali se najčešće javlja izmešđu 40. i 50. godine jer izgleda da s godinama pada sposobnost svladavanja bolnih senzacija. Žene češće pate od bolnih sindroma, naročito glavobolja i muskuloskeletalnih bolova.
U poglavlju međunarodne klasifikacije bolesti – klasifikacije mentalnih poremećaja i ponašanja, Svjetska zdravstvena organizacija među somatizacijskih poremećajima izdvaja u poseban klinički entitet perzistentni somatiformni bolni poremećaj pod šifrom F.45.4. Pod ovim kliničkim entitetom smatra se predominirajuća okupiranost stalnom, teškom i distresnom boli, koja se ne može objasniti u potpunosti psihološkim uzrocima ili fizičkim poremećajem. Prema tome, u taj perzistentni somatiformni poremećaj pripadaju psihalgije, psihogeni bolovi leđa i sam somatiformni bolni poremećaj.
Psihološki faktori koji mogu djelovati na doživljaj boli mogu djelovati na tri načina: kao osnovni uzrok boli (kod psihogene boli), kao ublaživači boli i kao pojačivači boli. Na bol djeluju različita psihološka stanja: emotivna stanja, prijašnja iskustva, očekivanja i značenje ozljede, sugestija, osobine ličnosti itd. Izrazito društvene i ekstrovertirane osobe bolje podnose bol nego introvertirane i nesocijabilne osobe. Osobine ličnosti značajne u percepciji boli su: sklonost tjeskobi te histerične i hipohondrijske osobine ličnosti.
Smanjivanje potištenosti kod bolesnika dovodi do smanjenja intenziteta bola, dok povećini stupanj potištenosti djeluje suprotno. Tjeskoba također djeluje na bol i obrnuto. Ona prati svaki tjelesnu bol i raste s njezinom jakošću. Opijati koji se korste za suzbijanje boli više djeluju na smanjenje stupnja tjeskobe i tako neizravno na smanjenje jakosti boli.
Izvor:
http://www.studioimpuls.net/bolipsiha.htm
Tema: Simptomi pred napad (Pročitano 51805 puta)