Autor Tema: Alchajmerova demencija  (Pročitano 47028 puta)

Van mreže sand

  • VIP
  • ***
  • Poruke: 522
  • Gospodarica foruma
Alchajmerova demencija
« poslato: Septembar 12, 2007, 07:56:55 posle podne »
Najčešće se javlja u petom i šestom desetljeću, napreduje brzo i otprilike sljedećih pet godina nastaje teška demencija

Vodeća bolest današnjice, demencija Alzheimerova tipa, u stalnom je porastu i najčešća je od svih demencija (čini 50 posto svih).
Alois Alzheimer 1906. godine prvi je put opisao sindrom demencije kao psihički poremećaj koji je po njemu dobio ime Alzheimerova bolest (AB), odnosno Alzheimerova demencija (DAT). Nekad se ta bolest rijetko spominjala i još rjeđe dijagnosticirala, do šezdesetih godina prošloga stoljeća dijagnosticirala se i kao senilna, vaskularna, aterosklerotska demencija ili kao kronični psihoorganski sindrom.
To je najčešći tip nepopravljive i napredujuće degenerativne bolesti mozga, koja zahvaća stanice moždane kore i okolnih struktura, ponajprije hipokampalne regije. U podlozi je neurofibrilarna degeneracija i stvaranje senilnih plakova, posljedica čega su biokemijski poremećaji koji uzrokuju psihičke simptome. Promjene u živčanim stanicama konačno dovode do njihova odumiranja.
Bilježi se u jedan do tri posto svjetske populacije, a prema nekim statistikama u čak 11 posto osoba starijih od 70 godina. Najčešće se javlja u petom i šestom desetljeću života, napreduje brzo i u otprilike pet godina nakon prvih simptoma dolazi do teške demencije. Od postavljanja dijagnoze oboljeli prosječno žive pet do sedam godina.

Nekoliko teorija nastanka

Uzrok bolesti je nepoznat, iako postoji nekoliko teorija nastanka. Najčešće se govori o genetskom podrijetlu. Poznato je, naime, da potom-ci oboljelih imaju i do deset puta veće šanse od prosječne populacije da obole od Alzheimerove bolesti. Bolesnici s Downovim sindromom (trisomija 21. kromosoma) imaju iste patološke promjene u mozgu u određenoj život-noj dobi, pa se upravo mutacija na 21. kromosomu često optužuje za pojačanu proizvodnju amiloida (koji se u obliku plakova nalazi u moždanim stanicama oboljelih) i nastanak Alzheimerove bolesti. Postoje i teorije da je u podlozi Alzheimerove demencije moždani deficit acetilholina i poremećaj acetilholinskog metabolizma.
Demenciju uzrokuju mnoga stanja, od kojih su neka prolazna, a neka nisu. Neka se mogu i liječiti. Prolazna stanja uzrokovana su dehidracijom, vrućicom zbog infektivnih bolesti, manjkom vitamina, nedostatnom ili nekvalitetnom prehranom, reakcijama na lijekove, problemima sa štitnjačom ili manjim ozljedama glave. Takva medicinska stanja mogu biti ozbiljna i treba ih liječiti što prije. Katkad starije osobe imaju emocionalne probleme koji se mogu zamijeniti demencijom. Osjećaj samoće, zabrinutosti ili dosade često se javlja u starijih osoba suočenih s mirovinom ili smrću bliske osobe, a prilagođavanje na te promjene uzrokuje smetenost i zaboravljivost. Emocionalni problemi lakše se podnose uz potporu bliskih osoba ili profesionalnu medicinsku pomoć.

Postupan i neprimjetan početak

U samom početku bolest nije lako prepoznati, s obzirom na to da je klinički početak navedenoga psihičkog poremećaja najčešće postupan i neprimjetan, a simptomi se u početku mogu pripisati staračkoj zaboravljivosti. Stoga se mnogi stariji ljudi boje zaboravljivosti jer često misle da je to prvi znak Alzheimerove bolesti. U prošlosti je gubitak pamćenja, kao i zbunjenost, smatran normalnim dijelom starenja. Znanstvenici potvrđuju kako su i danas mnoge starije osobe mentalno budne i svjesne, iako im treba više vremena da zapamte neke stvari. Možemo reći da je mnogo ljudi iskusilo rupe u pamćenju, s tim da su neki od tih problema ozbiljni, a drugi ne.
Osobe sa znatnim promjenama pamćenja (prije svega novijih događaja), osobnosti i ponašanja mogu imati oblik bolesti mozga koji se naziva demencija, a Alzheimerova bolest jedna je od mnogih oblika demencija.
Izraz demencija zapravo opisuje grupu zdravstvenih poremećaja koji su rezultat promjene rada mozga. Demencija narušava sposobnost osobe da samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti. Prisutni su simptomi poput brzog zaboravljanja, teškoća u čitanju i pisanju, teškog pronalaženja riječi u govoru. Uskoro bolesnici više ne mogu uspješno obavljati svoju profesiju. Mijenjaju se ponašanje i karakter, postaju škrtiji, tvrdoglavi, ali su emocije u toj fazi još dobro očuvane. Vremenom stanje postaje sve teže, dolazi do smanjenja orijentiranosti u vremenu i prostoru, iskrivljena im je percepcija okolnih događanja, imaju smetnje spavanja, manjak svake inicijative, sve su više nezainteresirani, potišteni, izražen je strah, sve slabije razumijevaju govor. Govor im postaje siromašniji, da bi potom došao u fazu eholalije, tj. automatskog ponavljanja riječi u besmislenom nizu. Pojavljuju se stereotipni pokreti i tzv. primitivni refleksi, sposobnost svakodnevnog funkcioniranja sve je više ograničena, zapuštaju higijenske navike, postaju ovisni o drugima. Oboljeli obično postaju inkontinentni (ne kontroliraju stolicu i mokrenje), često lutaju, smeteni su, agitirani, osobito noću. Na kraju je oboljeli vezan uz krevet.
Početak bolesti, iako rijetko, može biti akutan i dramatičan. Svi simptomi javljaju se odjednom, neočekivano i naglo, najčešće istodobno s nekom tjelesnom bolešću ili emocionalnim šokom. Bolesnik postaje smeten, dezorijentiran, psihomotorno uznemiren (rjeđe usporen), poremećene percepcije, mišljenja, emocija, ciklusa budnosti i spavanja. Navedeno stanje naziva se delirij i zahtijeva hitno i intenzivno bolničko liječenje.

Procjena mentalnog stanja

Uz anamnestičke podatke (u početku bolesti podatke o tegobama možemo dobiti od samog bolesnika, a poslije od ukućana ili pratnje), u postavljanju dijagnoze služimo se neurološkim i psihološkim testovima (najpoznatiji test je MMS = mini mental score, tj. test procjene mentalnog stanja - tablica 1). Procjena mentalnog stanja pomaže preciznom opisu mentalnog poremećaja, a testiraju se sljedeće funkcije: pažnja, orijentacija, budnost, govor, razumijevanje, memorija, imenovanje, ponavljanje, čitanje, pisanje, računanje, diskriminacija desno-lijevo. Testom se boduje svaki odgovor (od 0 do 30 bodova), a rezultat služi procjeni težine demencije uz mogućnost praćenja progresije bolesti. Kompletna procjena gubitka pamćenja može uključivati prikupljanje informacija o prijašnjim bolestima, obiteljskim bolestima, lijekovima koje bolesnik uzima, informacije o prehrani. Dijagnozu potvrđujemo neuroradiološkim metodama, CT-om (kompjutoriziranom tomografijom) ili MRI-om (magnetnom rezonancijom) mozga, na kojima se vidi jaka atrofija moždane kore difuzno i hipokampalne regije. Analizom likvora, koja se iznimno radi, može se utvrditi povećanje proteinske komponente. U postavljanju dijagnoze može pomoći i EEG (elektroencefalografija) te PET (pozitronska emisiona tomografija).

Za diferencijalnu dijagnozu, tj. procjenu je li riječ o demenciji Alzheimerova tipa ili demenciji vaskularnog uzroka, klinički se koristi ishemijska ocjena Hachinskoga (tablica 2).


Hendi-društvo

Alchajmerova demencija
« poslato: Septembar 12, 2007, 07:56:55 posle podne »

Van mreže sand

  • VIP
  • ***
  • Poruke: 522
  • Gospodarica foruma
Odg: Alchajmerova demencija
« Odgovor #1 poslato: Septembar 12, 2007, 07:58:56 posle podne »
Zaustaviti ne, ali usporiti da

Djelotvorna liječenja, nažalost, nema, a metode kojima se danas borimo protiv Alzheimerove bolesti u najboljem slučaju usporavaju progresiju simptoma. Koriste se vitamini, cerebralni vazodilatatori (za širenje moždanih krvnih žila), lijekovi protiv motornog nemira, za popravljanje raspoloženja, sedativi.
U ranoj fazi bolesti koriste se inhibitori acetilkolin esteraze, tj. neurotransmitera, tvari koja služi prijenosu živčanih impulsa među moždanim stanicama, koji usporavaju napredovanje bolesti, a koriste se i neki prirodni preparati koji poboljšavaju moždani metabolizam i cirkulaciju.
Čak i ako se dijagnosticira trajni i nepovratni oblik demencije, mnogo toga se još može učiniti u liječenju oboljelih i pomoći obitelji da se nosi s bolešću. Osoba s demencijom treba biti pod liječničkim nadzorom, pa su potrebni pregledi neurologa, psihijatra, obiteljskog liječnika, internista i gerijatra. Liječnik može liječiti tjelesne bolesti, probleme ponašanja i ujedno odgovoriti na brojna pitanja obitelji i okoline.
Mnogi bolesnici zbog problema ponašanja i raspoloženja, uznemirenosti, depresije, tjeskobe, nemira ili problema sa spavanjem trebaju lijekove koje treba pomno dozirati, čime se pomaže i bolesniku i obitelji. Važna je i pravilna prehrana koja pomaže održavanju dobroga tjelesnog zdravlja, iako ne postoji posebna prehrana koja bi poboljšala tijek demencije.

»lanovi obitelji oboljelima mogu olakšati život ako im pomažu u održavanju svakodnevne rutine, tjelesne aktivnosti i društvenih kontakata. Dementne osobe treba informirati o njihovu stanju i detaljima života, primjerice, koje je doba dana, sat, mjesto gdje žive, imena osoba s kojima žive... Mnoge obitelji imaju velike kalendare s upisanim planovima, važnim datumima, bilješkama o sigurnosnim mjerama i uputama za uporabu kućanskih aparata, što se pokazalo korisnim. Savjetuje se da bolesnici kod sebe uvijek imaju identifikacijski papir s adresom, brojem telefona ili pak narukvicu ili lančić s privjeskom na kojem su ugravirani osnovni podaci.

Stimulacija duha i tijela

Znanstvenici rade na otkrivanju novih lijekova koji će usporiti, zaustaviti ili spriječiti nastajanje Alzheimerove bolesti. U međuvremenu, osobe bez demencije trebaju održavati svoju memoriju britkom (ispunjavanje križaljki, rješavanje rebusa, čitanje). Preporuka je razvijati interese i hobije te biti uključen u različite društvene aktivnosti koje stimuliraju duh i tijelo. "U zdravom tijelu, zdrav duh", stara je izreka. Preporučuje se ograničena uporaba alkoholnih pića jer alkohol uništava moždane stanice. Mnogim osobama pomažu liste onoga što treba napraviti, zatim korištenje notesa, kalendara i malih papirića za podsjetnike. Pamćenje mogu poboljšati i ako nove stvari mentalno povezuju s već poznatima, kao što su poznata imena, pjesme ili stihovi. Depresiju, strah ili tjeskobu preporučuje se liječiti lijekovima ili savjetom stručnjaka, jer navedene tegobe mogu osobu činiti zaboravnom. U svakom slučaju, važno je prepoznati prve znakove demencije kao bolest, a ne kao normalan tijek starenja te početi odgovarajuće liječenje.



Autori:
prof. dr. sc. Vida Demarin, dr. med., spec. neurolog
mr. sc. Marija Bošnjak-Pašić, dr. med., spec. neurolog

Van mreže sand

  • VIP
  • ***
  • Poruke: 522
  • Gospodarica foruma
Odg: Alchajmerova demencija
« Odgovor #2 poslato: Septembar 12, 2007, 08:02:15 posle podne »
Alchajmerova bolest pogađa 10 odsto populacije starije od 65 godina

Zaboravnost i gubitak orijentacije

Alchajmerova bolest pogađa oko deset odsto populacije starije od 65 godina i preko 45 odsto ljudi koji pređu 85 godinu. Slučajevi mlađih ljudi obolelih od Alchajmera su retki

Niko ne zna šta uzrokuje ovu bolest. Neka istraživanja ukazuju da je mogući krivac virus ili infekcija. Drugi pominju nedostatak nekih supstanci u mozgu (što je nasledno) ili toksini u našem okruženju. U svakom slučaju, krajnji rezultat je odumiranje moždanih ćelija zaduženih da primaju i analiziraju informacije.

Alchajmerova bolest nastupa postepeno i simptomi se pojavljuju u fazama. Koliko brzo će bolest napredovati razlikuje se od osobe do osobe. Može se desiti da osobe u poslednjem stupnju bolesti uopšte nisu u stanju da brinu o sebi.

PRVA FAZA

Zaboravnost
Gubitak vremenske i prostorne orijentacije
Sve veća nesposobnost za obavljanje rutinskih zadataka
Oslabljena moć rasuđivanja
Smanjenje inicijative
Nedostatak spontanosti
Depresija i strah

DRUGA FAZA

Dezorijentisanost sve veća
Lutanja
Nemir i usplahirenost, naročito noću
Ponavljanje radnji
Mogu se javiti tikovi ili grčevi u mišićima

TREĆA FAZA

Dezorijentacija
Nesposobnost prepoznavanja samog sebe ili drugih ljudi
Opadanje (ili totalni gubitak) govornih sposobnosti
Razvijanje potrebe da se trpa svašta u usta
Razvijanje potrebe da se dodirne sve na vidiku
Iznurenost i mršavost
Potpun gubitak kontrole nad svim telesnim funkcijama

Van mreže sand

  • VIP
  • ***
  • Poruke: 522
  • Gospodarica foruma
Odg: Alchajmerova demencija
« Odgovor #3 poslato: Septembar 12, 2007, 08:45:46 posle podne »
Testiranje na alchajmerovu bolest je teško i daleko od savršenog

Iako ne postoji lek za alchajmerovu bolest, neke od simptoma je moguće tretirati, tako da je veoma važno da se otkriju u početnoj fazi.

Ukoliko treba da preduzmemo nešto ranije, moramo i da postavimo dijagnozu ranije. Trenutno nema dobrog načina da se to uradi, kaže doktor Li Goldstajn, koji se zajedno sa svojim saradnicima nada da je pronašao jedan takav dobar način - spajajući dva jednostavna očna testa. Oko je prozor na mozgu, u ovom slučaju i doslovno i figurativno, tako da posmatrajući oko možemo da vidimo sam proces alchajmerove bolesti, kaže doktor Goldstajn.

To je moguće uraditi ispitivanjem oka na beta-amiloid, protein koji se u velikim količinama formira u mozgu obolelih od alchajmerove bolesti. Prvi test se izvodi tako što se jak snop svetlosti usmeri na očno sočivo.

Detaljnije informacije na veb stranici www.sciencentral.com

Način na koji sočivo rasipa svetlo pokazuje da li je beta-amiloid prisutan. Drugi test je biohemijski i on potvrdjuje dijagnozu kod onih koji su imali pozitivan prvi test. Novi proces se još klinički ispituje, ali se doktor Goldstajn nada da će njegov test biti odobren i da će početi da se koristi već za nekoliko godina.

www.voanews.com

Van mreže sand

  • VIP
  • ***
  • Poruke: 522
  • Gospodarica foruma
Odg: Alchajmerova demencija
« Odgovor #4 poslato: Septembar 12, 2007, 08:48:00 posle podne »
Žene predodređene za Alchajmerovu bolest ili neki drugi oblik demencije mogu da počnu da gube kilograme najmanje deset godina pre nego što se bolest pojavi, utvrdili su američki istraživači sa Klinike Mejo u Ročesteru u Minesoti.

Žene kojima preti demencija počinju da slabe između 11 i 20 godina pre postavljanja dijagnoze, a u deceniji koja joj prethodi ritam slabljenja se ubrzava, preneo je Rojters.

U doba postavljanja dijagnoze Alchajmera ili nekog drugog oblika demencije, obolele žene u proseku su bile lakše za 5,43 kilograma od svojih zdravih vršnjakinja.

Tim s Klinike Mejo, na čelu sa doktorom Dejvidom Knopmanom, do ovog zaključka je došao proučavajući medicinsku dokumentaciju 219 žena koje su obolele od demencije i isto toliko žena koje nisu. Sve one su bile iz Ročestera.

Demencija je poremećaj mozga koji potkopava čovekovu sposobnost da obavlja svoje dnevne aktivnosti. Među starijim osobama najčešći oblik demencije je Alchajmerova bolest, koja relativno sporo napreduje. Na početku se ispoljava kroz blaže probleme s pamćenjem, a u završnoj fazi prerasta u teško moždano oštećenje.

Zaključak američkih stručnjaka je da Alchajmerova i srodne bolest imaju veoma dug "presimptomski period" i da se ne javljaju "preko noći".

Knopman je sklon da veruje da je slabljenje kod žena koje će kasnije razviti demenciju posledica izmene ponašanja (apatije i nedostatka inicijative), a ne biologije.

Naime, žene kod kojih će se godinama kasnije razviti neki oblik demencije izgleda gube interesovanje za jelo, naročito ako su izgubile i čulo mirisa, što je problem koji često najavljuje kognitivno oštećenje.

S druge strane, kod muškaraca koji su oboleli od Alchajmera ili druge vrste demencije nije primećena razlika u težini u odnosu na njihove zdrave vršnjake. To se pripisuje činjenici da oni najčešće nisu zaduženi za pripremu obroka, već to za njih čini supruga ili eventualno odrasla deca.

b92

Van mreže sand

  • VIP
  • ***
  • Poruke: 522
  • Gospodarica foruma
Odg: Alchajmerova demencija
« Odgovor #5 poslato: April 05, 2008, 10:59:41 posle podne »
ALOIS ALZHEIMER (1864.-1915.) Taj neurolog prvi je godine 1906. opisao, nakon petogodišnjeg promatranja, sindrom demencije kod pacijentice stare 51 godinu. Do šezdesetih godina prošloga stoljeća, bolest se smatrala rijetkim i egzotičnim poremećajem isključivo presenilne dobne skupine, pa je do tada u cjelokupnoj medicinskoj literaturi opisano samo stotinjak bolesnika. Tada se na temelju znanstvenih istraživanja ustanovilo da se iza niza dijagnoza (senilna demencija, arterosklerotska pa i vaskularna demencija, kronični organski psihosindrom) krije zapravo Alzheimerova bolest/demencija, kao najčešća bolest/sindrom starije populacije i četvrti najčešći uzrok smrti uopće. Alzheimerova demencija rijetka je prije 40. godine, no opisan je i bolesnik kod kojega su simptomi počeli u dobi od 26 godina. Većina bolesnika starija je od 65 godina. Broj bolesnika proporcionalno raste sa starošću, te se danas smatra da je to najčešća bolest starijih ljudi. Statistički podaci o trenutačnom broju oboljelih u svijetu razlikuju se od izvora do izvora (1-3% ukupnog broja stanovnika), no svi se slažu da je to bolest današnjice i da broj oboljelih iz godine u godinu progresivno raste. Uzrok Alzheimerove bolesti nije poznat, no epidemiološke studije nedvojbeno su pokazale da su starenje, nasljeđivanje specifičnih gena, te posjedovanje specifičnog lipoproteina ApoE4 usko povezani s rizikom nastanka bolesti, pa se i smatraju konačno potvrđenim čimbenicima rizika. Vjeruje se da od ukupnog broja bolesnika 15-20% otpada na nasljedne oblike bolesti (najmanje 4 različita oblika), no vrlo je vjerojatno da će nove spoznaje o genetici znatno promijeniti sadašnja saznanja. U Hrvatskoj nema popisa oboljelih od Alzheimerove bolesti/demencije, a ni statističke procjene o broju bolesnika. S obzirom na to da smo populacijski stara zemlja, realna je procjena da kod nas od te bolesti boluje između 40.000 i 60.000 stanovnika. STARENJE To je biološki proces i počinje trenutkom našega rođenja. Manifestne promjene organizma vidljive su već u dobi od četrdesetak godina dok je danas dogovorena dobna granica - kada govorimo o osobama starije životne dobi – 65 godina. Kako je prosječna dob populacije u razvijenim zemljama sve veća, došlo se do spoznaje da treba razvijati psihologiju i bliske znanosti koje će se ponajprije baviti istraživanjem ljudi treće dobi. Uglavnom je riječ o primijenjenim istraživanjima čiji rezultati trebaju pomoći u što dužem održavanju umne vitalnosti, te borbi s psihološkim tegobama koje donosi starija dob. U samoj se strukturi čovjeka tijekom godina događaju određene promjene. No u umnoj domeni one su znatno izraženije i itekako utječu i na promjene u psihi starijih. Npr. poznata je "staračka tvrdoglavost" – ponašanje se ne mijenja unatoč očitoj ne-svrsishodnosti tog ponašanja. Povećava se i sklonost prema paranoidnom testiranju realiteta, osobito ako je starijoj osobi oslabio sluh, pa joj se čini da joj ljudi nešto šapću iza leđa. Opažanje gubitka umnih i fizičkih sposobnosti, te gubici bliskih osoba koji sasvim sigurno rastu s dobi, pogoduju razvoju depresivnosti. Kako ublažiti jedan od najčešćih kognitivnih (umnih ili spoznajnih) problema starijih? Jedna od frustrirajući pojava jest da je nešto "na vrh jezika". Kako bi se riješili pamćenja nastali uz jak osjećaj da je informacija "na vrhu jezika" postoji više strategija. Najčešće se koriste sljedeće:
1. nabrajamo imena za koja znamo da imaju svojstva imena koje tražimo – npr. ako znamo da je ime djevojke povezano s cvijećem, pokušajmo s Iris, Ljiljana, Ružica, Neven itd. 2. generiranje imena iz iste klase – npr. ako tražimo ime glavnog glumca u predstavi koju smo nedavno gledali, počnimo s imenima svih glumaca iz kazališta kojih se možemo sjetiti; 3. sjetimo se cijelog konteksta u kojem se javilo traženo ime; 4. pokušajmo potaknuti iznenadno, spontano sjećanje na taj način da što intenzivnije mislimo o nečemu drugom. I na kraju, barem za utjehu, treba se sjetiti da smo se i u mladosti znali naživcirati zbog nečega na "vrhu jezika". ALZHEIMEROVA BOLEST To je degenerativna bolest stanica moždane kore i okolnih struktura, a karakterizira je brza progresivnost i ireverzibilnost te oštećenja živčanih stanica. Dolazi do stvaranja plakova i neurofibrilne degeneracije, a javlja se i niz biokemijskih poremećaja. Počinju se javljati prvi simptomi bolesti smetnje u pamćenju, orijentaciji i spavanju, promjene u ponašanju i karakternim crtama – razvija se ALZHEIMEROVA DEMENCIJA Vidljivi početak demencije može biti dramatičan, često vezan uz somatsku bolest ili emocionalni šok. istodobno se javljaju poremećaji svijesti i pažnje, percepcije, mišljenja, pamćenja, psihomotorike, emocija i ciklusa budnost-spavanje, a sindrom nazvan delirij zahtjeva hitno i intenzivno bolničko liječenje. Klinički početak Alzheimerove demencije češće je postupan, sasvim neprimjetan, pa nije moguće ustanoviti točan početak bolesti. Obitelj bolesnika obično prvo zapaža njegovu zaboravljivost, koje on ne mora biti svjestan ni kada je sindrom demencije postao svima očit. Bolesnik najprije počinje zaboravljati svakodnevne, razmjerno nevažne činjenice - imena ljudi i slično – no ubrzo zaboravlja dogovore i obveze, važne činjenice iz svakodnevnog života (plinsko kuhalo se mora zatvoriti, struja isključiti i sl.). Uobičajeno je govoriti da bolesnik najprije gubi sposobnost da pamti nove sadržaje, a ono ranije naučeno ostaju dugo sačuvano, iako to nije pravilo. Smetnje u pamćenju su sve češće, a javljaju se i drugi poremećaji kognitivnih sposobnosti. Bolesnikom govor postaje usporen, stereotipan i siromašan jer nije sposoban pronaći adekvatne riječi. Čini se da je sposobnost razumijevanja govora, barem na početku očuvana, no kasnije, bolesnikova nesposobnost razumijevanja postaje tako očita da često dominira kliničkom slikom. Vrlo brzo postaje narušena i sposobnost računanja pa bolesnik nije sposoban ni za najjednostavnije matematičke operacije. Snalaženje u prostoru također je sve slabije. Javljaju se smetnje u svakodnevnom životu bolesnik nije u stanju pronaći put kući, ne može slijediti upute, počinje se neadekvatno odijevati i sl. Napredovanjem bolesti gubi se sposobnost uporabe predmeta u kući – pri jelu, održavanju higijene, kuhanju, pranju i sl. Najduže ostaju normalne osnovne, automatske radnje. Sve vidljiviji postaju poremećaji prosuđivanja, ponašanja, temperamenta i reagiranja. Nerijetko nerazumne odluke u poslu, posebice u poslovima s novcem, mogu biti prvi znak bolesti i razlog za posjetu liječniku. Bolesnik postaje hiperaktivan, ili suprotno – apatičan i nezainteresiran. Zanemarivanje izgleda sve je očitije, česte su paranoidne interpretacije događaja, a nerijetko se javljaju i obmane osjetila te prave halucinacije. Bolesnik može postati egocentričan i zajedljiv, sumnjičav prema članovima obitelji, a potpuno je ravnodušan u vezi s događajima koji kod zdravih ljudi izazivaju jake emocije. Dvije trećine bolesnika ima jedan ili više simptoma sindroma depresije, dok se učestalost cjelovitog sindroma depresije kreće u rasponu oko 25-30%, Po svemu sudeći čini se da je depresija kod bolesnika s Alzheimerovom demencijom posljedica organskog oštećenja mozga, a ne psihološka reakcija na bolest. Bolesnik može zanemarivati svoju potrebu za hranom, što za posljedicu ima gubitak apetita i težine. Taj se simptom Alzheimerove demencije često zanemaruje, pa postaje predmetom mnogih potrebnih medicinskih pretraga. Napredovanjem bolesti gubi se i kontrola nad sfinkterima, javlja se inkontinencija i potreba za pelenama, te na kraju i potpuna nepokretnost. Premda tijek te progresivne i tragične bolesti može trajati i više od 10 godina, vid cijelo vrijeme ostaje pošteđen. Oko 5-10% bolesnika u uznapredovanom stadiju bolesti pati od nekog oblika epilepsije. Nevoljne trzaje cijelih skupina mišića nalazimo kod oko 10% oboljelih. Za sada nema laboratorijskog pokazatelja koji bi sa sigurnošću isključio ili potvrdio postojanje bolesti, pa se klinička dijagnoza postavlja nakon što se isključe ostale oblici demencije. No točnost dijagnoze, čak i u slučajevima "kada nema sumnje u dijagnozu Alzheimerove demencije", znatno otežava ev. prisutnost depresije. Bolesnici s depresijom često ispoljavaju simptome demencije (pseudodemencija), koju je veoma teško razlikovati od prave demencije. Kod većine njih liječenje antidepresivima ne samo da djelotvorno utječe na sindrom depresije, nego ima i pozitivan učinak na neke od simptoma demencije. Postavljanje dijagnoze nije lako ni kod bolesnika u početnom studiju bolesti, osobito ako su prvi simptomi i znaci nespecifični – primjerice nerazumijevanje govora, nevoljni trzaji skupine mišića i sl. Kod starijih bolesnika, posebice u početnom stadiju, moguće je znakove demencije pripisati benignoj staračkoj zaboravljivosti, ili što je još puno opasnije i češće, benignu staračku zaboravljivost proglasiti Alzheimerovom demencijom. Dijagnoza Alzheimerove demencije, dakako ima mnoge socijalne i emotivne implikacije, pa je treba reći bolesniku i njegovoj obitelji tada kada smo u nju sasvim sigurni. Budući da sigurnu i točnu dijagnozu nije moguće postaviti bez patohistološkog nalaza, razvijeno je nekoliko kriterija za dijagnozu vjerojatne bolesti, pa je time dijagnostička procedura standardizirana u svim zemljama. U svakodnevnoj liječničkoj praksi do danas je liječenje Alzheimerove demencije ograničeno samo na stišavanje pojedinih popratnih simptoma (nesanica, akutna i kronična psihička i motorička uznemirenost, depresivnost itd.), dok su svi pokušaji da se pronađu supstancije koje bi mogle prevenirati, usporiti ili izliječiti bolest za sada bez rezultata. Prirodno je da u ovako, dosta obeshrabrujućem znanstvenom i farmakoterapijskom okruženju postoji mnoštvo kojekakvih supstancija koje se nudi i prodaju putem raznoraznih medija. Zbog toga je nužno, prije odluke o kupnji nečega takovoga, konzultirati se sa stručnjacima. FIZIKALNA TERAPIJA Kod oboljelih od Alzheimerove demencije vrlo je važna fizikalna terapija obzirom na to da bolest u svojem toku nosi i gubitak tjelesnih sposobnosti, snage, pokretljivosti. Sve počinje lošim držanjem u stajanju, hodu i sjedenju do djelomične, i na kraju potpune nepokretljivosti. Nepokretan bolesnik sa stečenim kontrakturama zglobova predstavlja najteži problem u dugim godinama trajanja bolesti. Potrebno je učiniti sve da se nepokretnost što više odgodi, a primijenjenom fizikalnom terapijom to možemo postići do pred sam kraj bolesti. Početak primjene fizikalno terapeutskih procedura potrebno je prilagoditi oboljelom, njegovoj dobi, njegovim ranijim sposobnostima i interesima, te zdravstvenom stanju. Ako je oboljeli u dobi između 55 i 65 godina, njegove su tjelesne funkcije još razmjerno dobro sačuvane i to u tom slučaju možemo intenzivnije i duže provoditi program fizikalne terapije. No, ako je oboljela osoba u starijoj životnoj dobi – što je najčešće – mogućnosti su ograničene, a pristup pacijentu složeniji. Oboljela osoba vrlo često ostaje sama u kući, uz minimalan ili nikakav nadzor. Ako sjedi, to je uvijek u nefiziološkom položaju – leđa su pogrbljena, glava i trup nagnuti prema naprijed, ruke skupljene nad savinutim nogama. Leđni mišići neprirodno su opterećeni, a trbušni postaju slabi i opušteni. Zbog tog položaja javljaju se smetnje kod disanja, a i probave. Kod stajanja položaj je sličan – leđa su pognuta, glava sagnuta, a ruke opuštene. Mišići nogu i tijela neprirodno su opterećeni, trpe zglobovi kuka, koljena i stopala. Povećana je mogućnost za edem stopala i potkoljenica, proširenja vena te trombozu. Nepravilan položaj tijela kod sjedenja ili stajanja, posebice ako pokreti tijela nisu usklađeni, uzrokuje umor mišića, bolove u nogama, leđima, vratu i glavi, te smetnje cirkulacije u ekstremitetima. U životnoj dobi u kojoj se najčešće i javlja Alzheimerova demencija, pojavljuju se već i artrotičke promjene na zglobovima ruku, nogu i trupovima kralježaka. To dovodi i do veoma jakih bolova, što oboljela osoba nije u stanju izreći. Reakcije na bol i umor vide se u pojačanoj uznemirenosti oboljeloga, što okolina doživljava kao pogoršanje bolesti, a da pritom nije pomislila da oboljeli ima jake bolove u nekom od zglobova, ili možda u cijelom tijelu. Zbog svega toga, imperativ je – često mijenjati položaj oboljelog. Ako bolesnik sjedi potrebno je: omijenjati njegov položaj tako da često ustaje i ponovno sjeda opodmetati relaksirajući jastuk pod leđa i pod noge oprisloniti leđa uz naslon stolice ili fotelje oizvoditi vježbe istezanja gornjih i donjih ekstremiteta orazgibavati zglobove ruku i nogu izvođenjem pokreta u punom opsegu, ali pritom fizioterapeut ne smije forsirati vježbe. Ako bolesnik hoda, mora se nastojati da se ta funkcija očuva dok god je to moguće. U hodu, a da toga nismo svjesni, ruke i noge, kralježnica, vrat, glava, a time i cijelo tijelo, postavlja se u najpovoljniji položaj. Pokret hoda počinje u svim zglobovima tijela, prati ga rad svih mišića, a utječe na rad srca, krvnih žila, pluća, probavnih organa. Bolesnici se vrlo često tuže na «nemir u nogama», ustaju sa stolca ili iz postelje, te besciljno hodaju. Tu njihovu potrebu treba iskoristiti i usmjeriti njihovo kretanje. Šećite se njima svakodnevno što je duže moguće, izvan kuće ili stana, po manje tvrdom, umjereno neravnom tlu (park ili sl.). Važno je da ne mijenjate mjesto šetnje, jer nepoznata okolina kod oboljeloga potiče nesigurnost, strah i nemir. Izlasci izvan kuće neka uvijek budu u pratnji, oboljelom treba pomagati kod silaska ili penjanja stubama, uvijek mu treba pomagati kod mimoilaženja s ljudima ili drugim preprekama. Šetnje s bolesnikom najlakši su i najbolji oblik fizikalne terapije. Pozitivan umor nakon toga smiruje oboljelog i omogućuje mu da lakše zaspi i bolje spava. Hod treba očuvati što duže, makar bolesnik nije u stanju napraviti više od pet koraka. Ako je bolesnik potpuno nepokretan, najveća je opasnost dekubitus. Dekubitus je defekt, nekroza kože, potkožnog tkiva pa i mišića. Nastaje zbog prestanka cirkulacije na zahvaćenom dijelu tijela u vrlo kratkom vremenu. Sprječavanje nastanka dekubitusa postiže se forsiranim održavanjem cirkulacije ugroženog područja, tj. masažom dijelova tijela koji su u neposrednom kontaktu s podlogom. Položaj u postelji treba mijenjati svaka dva sata, a kada je to moguće i češće. Kada oboljeli leži na leđima potrebno je pod glavu i vratni dio kralježnice podmetnuti srednje tvrd jastuk. Jastuk se stavlja također pod koljena i iznad peta, koje su često mjesto gdje nastaje dekubitus. U položaju na leđima provode se pasivne vježbe svih zglobova ruku i nogu u punom opsegu, ali se izbjegavaju nagli, grubi i preforsirani pokreti. Preporuča se i masaža ruku i nogu. Kada oboljeli leži postrance, mora se ruku one strane tijela na kojoj leži, savinuti u ramenu prema naprijed. Koljena i kukovi moraju biti lagano savijeni, a jastuk treba podmetnuti iza leđa i između koljena. Slobodnom rukom i nogom provode se vježbe, a preporučuje se i masaža istih. Kada oboljeli leži potrbuške, što je teže izvedivo ali i preporučljivo u kraćem razdoblju, masira se stražnji dio tijela, uključujući i ekstremitete. Stražnje dijelove tijela dekubitus i najviše ugrožava. Kod masaže preporučuje se koristiti antidekubitalne losione i kreme, posebice na trtičnom dijelu leđa, petama, laktovima i koljenima. Za ostale dijelove tijela preporučuju se analgetske kreme (npr. krema za reumu) u kombinaciji s antidekubitalnim preparatima. Uz fizikalnu terapiju i masažu važna je i higijena tijela i ležaja. Kod inkontinentnih pacijenata pelene za odrasle treba mijenjati tri do četiri puta na dan, a uporabu urinarnih, trajnih katetera treba maksimalno izbjegavati (urinarni trajni kateteri nužni su samo kod zastoja, retencije mokraće.). Koža oboljelog u svakom trenutku mora biti čista i suha. Mehaničke fleksibilne postelje u kombinaciji s antidekubitalnim madracem koji je priključen na zračnu crpku, velika su pomoć kod njege oboljeloga. U svojem programu Udruga je predvidjela nabavu i takvih pomagala, te će ih posuđivati članovima. VJEŽBE PAMĆENJA Nedavno je s uspjehom razvijena i provjerena tzv. SRT tehnika (kratica za trening s raspoređenim ponavljanjem) za tretman oboljelih od Alzheimerove demencije. Evo opisa jednog tipičnog slučaja: "Kći pacijentice koja je preuzela ulogu njegovateljice priča: Vozim mamu u Alzheimerov centar svaki radni dan. Vozimo se pedesetak minuta. Svaki čas me pita: "Kamo idemo?". Odgovaram: "U školu", i tako u nedogled. Sutra sam odlučila pokušati sa SRT tehnikom. Još prije polaska rekla sam joj: "Mama, sad idemo u školu". Nakon nekoliko sekundi pitala sam ju kamo idemo. Odgovorila je: "Rekla si, u školu". Nakon nekoliko minuta ponovo je pitam kamo idemo. Odgovor je: "Pa ti si rekla da idemo u školu!" i gleda me kao da sam poludjela. Nakon nekoliko minuta ponavljam pitanje i ona točno odgovara. Kad god krećemo pitam je kamo idemo, ona odgovara i više s tim nemamo problema." To je bio tipičan primjer, ali lako je moguće zamisliti slične primjere i za ostale dnevne aktivnosti oboljelih. Najčešće se koriste sljedeći razmaci: 20-40-60-90-120-150-180 sekundi, a zatim nekoliko minuta itd. Dakako, raspored tih ponavljanja prilagođava se težini smetnji u pamćenju. Ako se ne zna odgovor, sve se ponavlja rasporedom s početka treninga. Prazni intervali koriste se za različite socijalne aktivnosti. Riječ je o vrlo značajnom činitelju proaktivnog djelovanja obitelji – oboljeli se osjećaju važnima, nezapostavljenima, svrhovitima, uspješnima i sl., što sve pozitivno utječe na opću dobrobit oboljelog, ali i obitelji. Evo sada primjera kako se može poboljšati kvaliteta života oboljelih. tzv. Living room (najtočnije značenje je dnevni boravak). To su male zajednice (20-30 pacijenata) uređene tako da pacijenti imaju što veći osjećaj povezanosti s vlastitom prošlošću i drugim ljudima. Živo su obojeni zidovi soba za prijam, kozmetički salon i knjižnica. Na zidovima izvan sobe su slike, suveniri i slični predmeti iz mlađih dana pacijenta. Pretpostavka je da sve što aktivira pamćenje može djelovati na njegovo što sporije zatajivanje ili barem na psihološko zdravlje. Naime, oboljeli često odustaju od druženja zbog straha od socijalnih kontakata. Ako postoje zajedničke teme smanjuje se osjećaj izoliranosti i odbačenosti. Na kraju treba reći da se sve više istražuje kako pomoći starijima da što duže žive bogatim psihičkim životom. Raduje činjenica da se i za populaciju starijih ljudi oboljelih od Alzheimerove demencije razvijaju razmjerno efikasni programi kako bi se što duže sačuvale njihove psihičke funkcije.

Van mreže Ena

  • VIP
  • ***
  • Poruke: 133499
  • Pol: Žena
  • Zivot je izazov.Ne gubi vreme uzivaj u njemu...
  • Dg: MS
Odg: Alchajmerova demencija
« Odgovor #6 poslato: April 04, 2011, 11:59:47 pre podne »
Alchajmerova bolest  i CCSVI

ako je dobila ime u ranim 1900-im mi jos uvek ne znamo uzrok Alchajmerove bolesti. To sto ne znamo uzrok sprecava nas da pronadjemo lek, a kamoli da sprecimo stanje uprkos decenijama i milijardama dolara ulozenih u istrazivanja. Ali novi pravac je otvoren za dalja istrazivanja o uzroku neurodegenerativnih bolesti. To se zove hronicna cerebrospinalna venska insuficijencija ili CCSVI.

Termin CCSVI je uve vaskularni hirurg Paolo Zamboni sa Univerziteta u Ferari u Italiji. Dr Zamboni pripisuje uzrok multiple skleroze CCSVI-ju. On pripisuje uzrok CCSVI-ja stenozi jugularnih i grudnih vena. Ono sto je jos zanimljivije je da on ima izuzetan uspeh u lecenju MS pacijenata sa balon angioplastikom koja prosiri, otvori vene. Neki hirurzi vole da koriste stentove.

Medjutim, uloga problema venske drenaze u mozgu, u izazivanju neurodegenerativnih bolesti nije nova. Ja o tome pisem jos od 1987. Ako uradite Google pretragu za "stenoza Alchajmerove bolest" ili "NPH Alchajmerove bolesti", pronaci cete clanak koji sam objavio 1990-te pozivajuci se na epidemioloska istrazivanja o ulozi problema u venskoj drenazi u mozgu kod Alchajmerove bolesti.

Kada sam zapoceo potragu za moguci uzrokom NPH pronasao sam stari udzbenik neurologije Adamsa i Viktora. U odeljku o NPH je rekao da "Pitanje od velikog interesa je uloga blokade duralnog sinusa (velika glavna vena mozga) u napetosti hidrocefalusa. Problem je u tome sto se blokade retko nalaze.."

Po mom misljenju, oni nikada nisu pronadjeni, jer su se istrazivaci, prvo, fokusirali na blokade, a drugo, ogranicili su svoju pretragu na unutrasnjost lobanje. U tom smislu *back pressure* na kicmene vene, a ne blokade duralnog sinusa mogu biti uzrok NPH. Osim toga, *the back pressure* moze nstati van lobanje u gornjem delu vratne kicme. Bez obzira na izvor blokada ili *back pressure", problemi venske drenaze u mozgu moze da utice na CSF gradaciju pritiska, sto moze dovesti do NPH sto cu objasniti kasnije.

Interesantno, u tom pogledu, AD je cesto povezana sa NPH. NPH se takodje dovodi u vezu, iako redje, sa Parkinsonovom bolesti. Cak i sada, medjutim, NPH je jos uvek, po mom misljenju, pogresno smatrana kao odvojeno i razlicito stanje i verujem da je jedan od osnovnih uzroka mnogih neurodegenerativnih bolesti.

Pored resavanja znakova i simptoma kod bolesnika od multiple skleroze, resavanje problema venske drenaze u mozgu, kao sto su CCSVI, moze, takodje, na slican nacin dovesti do leka za druge neurodegenerativne bolesti, kao sto su AD i PD. To takodje moze biti odgovor na sprecavanju ovih stanja.

*The surgical liberation procedure* i *upper cervical chiropractic brainstem* i *venous liberation correction* mogu pruziti nadu za izlecenje i prevenciju AD.

Istorija AD,

Prema zapadnim medicinskim istorijskim knjigama, nemacki lekar, Alojz Alchajmer, otkrio je stanje u 1907. koje ce zauvek biti vezan za njegovo porodicno ime. Ali on nije bas otkrili stanje. On mu je samo dao to ime.

Ako proucite Tradicionalnu Kinesku Medicinu ili Medicinu Airuvedic iz Indije, videcete da se ovo stanje zapravo pojavljuje stotinama ako ne i hiljadama godina ranije. Alchajmerov doprinos je bio u tome da je on identifikovao odredjene lezije amiloid plaka i *neurofibrillary tangles* koje su se videle tokom obdukcija na paijentima koji su imali AD. On je takodje dokazao da je bolest organska. Njegov glavni rival tada bio je Sigmund Frojd, koji je tvrdio da je stanje psiholosko.

Patologija AD,

Alchajmerova bolest je povezana sa nekim neobicnim patologijjama. Patoloski nalaz uključuje *neurofibrillary tangles* i amiloid plakove kako je gore navedeno, kao i Beta amiloidozu i *amyloid precursor proteins*, Tau proteine i povecan nivo lipida u mozgu.

Amiloid ćelije su tako nazvane jer su nekada mislili da se sastoje od skroba ili masti. Umesto toga, ispostavilo se da su proteini koji su obicno u obliku u strukova mikrotubula. Kao i svi cevi, mikrotubule su savrseni za strukturne snage, kao i sprovodjenje hemikalija.

Nenormalno visok nivo amiloida se zove amiloidoza. Amiloidoza je povezan sa odredjenim neurodegenerativnim bolestima, kao sto je AD. Beta amiloidi su amiloidi koji su izmenjeni u odnosu na svoje normalne cevaste niti u oblik izvrnutih i iskrivljenih listova. Oni nastaju iz *amyloid precursor proteins* koji su razbijeni enzimom pod nazivom gama *secretase*.

Iako nisu direktno amiloidi uzrok problema (iz nejasnog razloga kada nervne celije degenerisu u AD, Beta amiloidi pocinju da formiraju plak i povezuju se izvan nervnih celija) amiloid plakovi su jedan od zastitnih znakova AD.

Za razliku od razbijanja amiloid proteina posredstvom gama *secretase* u Beta amiloide, Tau proteini koji su prisutni kod Alchajmerove bolesti razbija se uz pomoc procesa koji se zove phosphorilizacija. Kada Tau proteini pocnu da se razbijaju, pocinju da se formiraju u grudve nazvane * neurofibrillary tangles* unutar nervnih celija. * Neurofibrillary tangles* , kao i Beta amiloid plakovi su jos jedan zastitni znak AD.

Interesantno je da AD pacijenti cesto imaju povecan nivo lipida u mozgu. To je zanimljivo zato sto je tesko za masti iz ostatka tela da predje krvno-mozdanu barijeru, tako da ne postoji direktna korelacija izmedju nivoa masnoca u krvi i mozgu. Ovo sugerise da masti dolaze iz samog mozga. Jedan od najociglednijih i mogucih izvora je mijelin.


http://www.upright-health.com/alzheimers.html

Prevela Lunja.   

Lunjo hvala. ;)

Ako neko  zna Engleski na forumu mozda da prevede ove reci koje stoje izmedju dve zvezdice.

Van mreže ivancica

  • Član
  • **
  • Poruke: 32
Odg: Alchajmerova demencija
« Odgovor #7 poslato: Jul 20, 2011, 07:22:21 posle podne »
ja zivim 4 godine sa osobom obolelom od alchajmera,i prosla sam s njom sve faze bolesti,posetila sve psihijatre kojima je ovo specijalnost.ne zna se kome je gore oboleloj osobi,ili onome ko je neguje.prosla sam sve halucinacije koje se nocu javljaju od kineza po plafonima,do televizora koji je guta.u zadnje vreme ima poboljsanja,zahvaljujuci leku ebixa koji je  jako skup,ali daje rezultate.koristi se kod teskih oblika bolesti,oboleli dolazi polako k sebi,mirniji je,nocu spava.znam da nema leka za ovu bolest,ali sa ebixom se ipak lakse zivi.

Van mreže mvera

  • Član
  • **
  • Poruke: 4172
  • Pol: Žena
  • Dg: G11.2
  • Grad: Kosjerić
Odg: Alchajmerova demencija
« Odgovor #8 poslato: Maj 23, 2018, 02:03:06 posle podne »
Upravo  sam  pročitala divnu knjigu o tome kako se ponašati sa obolelim. Preporučujem Arno Gajger - Kao stari kralj u izgnanstvu.

 

Tekstovi objavljeni na ovom sajtu su autorsko delo korisnika i vlasništvo sajta www.hendidrustvo.info. Svaki korisnik ovog sajta je odgovoran za sadržaj svoje poruke koju objavi na sajtu. Sajt se odriče svake odgovornosti za sadržaj tih poruka. Dalja distribucija tekstova dozvoljena je isključivo u nekomercijalne svrhe i uz jasno citiranje izvora i autora poruke, kao i internet adrese na kojoj se original nalazi. Ako su u pitanju tekstovi, koji prenose lične događaje i sudbine korisnika ovog sajta, za njih morate dobiti dozvolu od autora. Takođe, za ostale vidove distribucije, obavezni ste da prethodno zatražite odobrenje od administratora www.hendidrustvo.info sajta ili autora teksta.