Dg > Vežbe
Fizioterapijski tretman multiple skleroze
Sklerozica:
Ovaj tekst se postavlja sa odobrenjem autora.
Autor: Iva Šklempe (viši fizioterapeut)
Impuls d.o.o.
Studio za masažu
i manualnu terapiju
www.studioimpuls.net
1. Uvod
Oboljeli od multiple skleroze često se upućuju na fizioterapiju ili čak sami zahtjevaju fizioterapiju kad bolest dostigne tu fazu da počnu gubiti sposobnost pokretanja ili dođe do poremećaja funkcije. U trenutku kad pacijenti počinju osjećati takve simptome, bolest je već uzrokovala nepovratna oštećenja koja rezultiraju značajnom trajnom nesposobnošću.
Gubitak sposobnosti kretanja nema samo fizički učinak na pacijenta, već i psihološki. Dok se u ranim fazama bolesti pacijenti relativno dobro oporavljaju nakon egzacerbacija bolesti, prvi znakovi nesposobnosti koji ostaju nakon smirivanja akutnog napada mogu povećati osjećaj bolovanja od teške bolesti. To može uzrokovati promjenu slike o samome sebi: preobražaj mlade zdrave osobe u bolesnu onesposobljenu osobu kojoj je potrebna fizioterapija.
Način na koji će se fizioterapeut postaviti prema osobi oboljeloj od multiple skleroze neizrecivo je bitan. To će postaviti temelje u odnosu između fizioterapeuta i pacijenta te utjecati na provođenje programa fizioterapije. Pacijent usmjerava svoja očekivanja prema fizioterapeutu i nada se da će mu on pomoći premostiti nesposobnost, ali s iste strane postoji i strah da će fizioterapija pogoršati njegovo fizičko stanje. Fizioterapeuti trebaju biti svjesni činjenice da njihove profesionalne vještine, osim što mogu pomoći pacijentu, mogu i potkopati njegovo samopouzdanje te potaknuti ogorčenost i bijes.
Uspjeh terapije ne bi se trebao ocjenjivati objektivnim napretkom oboljele osobe već prema tome postiže li ona maksimum aktivnosti u danim okolnostima s ozbirom na stadij bolesti (De Souza, 1990.).
Sklerozica:
2. Pristup oboljeloj osobi
Fizioterapija namijenjena osobama oboljelima od multiple skleroze uglavnom se svodi na smanjivanje nesposobnosti te nije vjerojatno da će smanjiti lezije ili promijeniti napredovanje bolesti. Za većinu ljudi s multiplom sklerozom, vrlo je vjerojatno da će fizioterapija biti jedna od više komponenti liječenja te je potrebno ciljeve fizioterapije uskladiti s ciljevima ostalih komponenti liječenja multiple skleroze te potrebama pojedinca.
Važno je da se pojedinac promatra holistički te da se uzmu u obzir njegove socijalne, obiteljske, poslovne i kulturne potrebe. Time fizioterapeut dobiva sve potrebne informacije o utjecaju bolesti na životni stil pojedinca. Ovo je vrlo važno kod multiple skleroze jer ona uglavnom zahvaća mlade ljude koji u trenutku dijagnosticiranja bolesti imaju pred sobom oko 35 - 42 godine života s progresivnom bolešću (Poser i sur., 1989.). Potrebno je skrenuti njihovu pažnju na to da je fizička nesposobnost samo jedna od mogućnosti te da imaju šanse za vođenje normalnog života. Prilikom sastavljanja programa fizioterapije treba uzimati u ozbir prioritete oboljele osobe te poštovati njen životni stil (Williams, 1987.).
Fizioterapijski pristup trebao bi biti fokusiran na pacijenta te uključivati njegovo aktivno sudjelovanje u liječenju. To znači da pacijent zajedno s fizioterapeutom ima pravo zajednički donositi odluke i formirati ciljeve te ga fizioterapeut ima obavezu redovito informirati o njegovom stanju i napredovanju.
Sklerozica:
3. Principi fizioterapije
S ozbirom da je multipla skleroza kronična bolest plan terapije trebao bi biti prilagodljiv i predvidjeti potrebe pacijenta koje se mogu pojaviti tek u budućnosti. Fizioterapeut bi trebao uzimati u obzir ne samo promjene koje će se dogoditi zbog progresije bolesti, nego i životne promjene kao što je moguće zaposlenje, trudnoća i porod, roditeljstvo te starenje. Principe fizioterapije kod multiple skleroze opisali su Ashburn i De Souza (1988.). Oni uključuju:
1. poticanje razvoja strategija za očuvanje pokreta
2. poticanje učenja motornih vještina
3. poboljšavanje kvalitete obrazaca pokreta
4. minimiziranje abnormalnosti mišićnog tonusa
5. naglašavanje potpore za održavanje motivacije i suradnje
6. preventivnu skrb
7. educiranje bolesnika za bolje razumijevanje simptoma multiple skleroze i načina na koji oni utječu na svakodnevni život.
Četiri su primarna cilja fizioterapije kod multiple skleroze:
1. održati i povećati opseg pokreta
2. poboljšati posturalnu stabilnost
3. prevenirati kontrakture
4. održati podnošenje opterećenja
Princip koji je preduvjet za sve ove gore navedene ciljeve i na kojemu se temelji fizioterapija je održavanje i povećavanje funkcionalnih sposobnosti pacijenta.
Sklerozica:
4. Procjena
Procjena bolesnika obuhvaća standardnu fizioterapijsku procjenu, ali treba obratiti pažnju na neke specifične aspekte multiple skleroze. Einarsson i suradnici (2003.) tvrde kako je sasvim prihvatljivo obavljati procjenu pacijenata u njihovom vlastitom domu uz pomoć ostalih osoba koje se brinu o njima. Isti autori utvrdili su i kako oboljele s obzirom na njihove rehabilitacijske potrebe možemo podijeliti na pacijente kojima je dijagnoza postavljena nedavno te imaju vrlo malu nesposobnost, umjereno onesposobljene pacijente te teško onesposobljene pacijente.
4.1 Zamor
Zamor je čest simptom multiple skleroze. Možemo ga zabilježiti kod 78% pacijenata (Freal i sur., 1984.). Nije povezan sa stupnjem nesposobnosti niti sa psihičkim stanjem (Krupp i sur., 1988.). Procjena zamora trebala bi uključivati:
1. dnevni obrazac pojavljivanja zamora
2. vrijeme dana kada se pacijent osjeća odmoreno te vrijeme kad uobičajeno osjeća zamor
3. aktivnosti ili uvjete u kojima se zamor povećava ili smanjuje
4. funkcionalni učinak zamora na svakodnevne aktivnosti
5. pojavu zamora na specifičnim mišićnim grupama (npr. dorziflektori stopala), dijelovima tijela (npr. ruka ili noga) ili funkcionalnom sustavu (npr. vid ili govor)
Zamor može utjecati na rezultate bilo kakvih fizičkih procjena koje se obavljaju. Nije neobično da pacijenti s multiplom sklerozom postižu lošije rezultate na testovima koji se izvode u nizu jedan za drugim, a bolje kada se ti testovi rasporede tijekom duljeg vremenskog perioda. Ipak, neka istraživanja tvrde kako su intenzivni motorički testovi sigurni i pouzdani u procjenjivanju funkcionalnih sposobnosti oboljelih sa zadržanom funkcijom hoda (Paltamaa i sur., 2003.)
Sklerozica:
4.2 Aktivnosti svakodnevnog života
Da bismo procjenili aktivnosti svakodnevnog života važno je točno odrediti koje su nam informacije potrebne. Ukoliko procjenjujemo opće funkcionalne sposobnosti moći ćemo to napraviti provedbom testiranja fizičke sposobnosti koje su potrebne da bi se obavljala neka od aktivnosti svakodnevnog života. Ukoliko preispitujemo aktivnosti koje obavlja neka osoba biti će potrebno preispitivanje njenih socijalnih, obiteljskih i kulturnih uloga. Učinci zamora dosta utječu na sve aktivnosti svakodnevnog života. Na primjer, pacijent može odlučiti da će zatražiti tuđu pomoć tijekom obavljanja jutarnje osobne higijene i odijevanja da bi sačuvala energiju koja će joj biti potrebna na radnom mjestu. Isto tako, može odlučiti da će netko drugi obaviti kupovinu namirnica kako bi imala energije otići po djecu u školu.
Trebalo bi primijetiti kako puno kućnih i socijalnih aktivnosti mladih ljudi nisu obuhvaćene standardnim procjenama aktivnosti svakodnevnog života.
4.3 Pacijentova samoprocjena
Fizioterapeut treba poticati pacijenta da on sam sudjeluje u obavljanju procjene tako da se samoevaluacija može koristiti u planiranju tretmana. Ova samoevaluacija treba uključiti:
1. percepciju oboljele osobe o njezinim sposobnostima i ograničenjima
2. sposobnost života s bolešću
3. spremnost za promjenu životnog stila
4. osobne prioritete i očekivanja od fizioterapije
Samoprocjenu treba formalno zabilježiti, datirati te pohraniti zajedno s fizioterapijskom i medicinskom dokumentacijom.
Navigacija
[0] Indeks poruka
[#] Sledeća strana