Autor Tema: Afazija  (Pročitano 31365 puta)

Van mreže sand

  • VIP
  • ***
  • Poruke: 522
  • Gospodarica foruma
Afazija
« poslato: Septembar 10, 2007, 11:43:22 posle podne »
Afazija - narušena sposobnost govorne komunikacije

Rehabilitacija je skoro nezamisliva bez saradnje porodice koja mora biti stalna, uporna, bez prekida, što nije lako jer traje godinama

Afazija je toliko složen poremećaj koliko je složen i sam čovek. Ona razara ono najljudskije u samom čoveku - mogućnost komunikacije verbalnim znakovima. Neurološka je činjenica da postoji funkcionalna veza između govora i dominantne moždane hemisfere. Izvan toga sve je nesigurno. Već se dugo zna za Brokin motorni centar za govor, koji je smešten u čeonom režnju dominantne moždane hemisfere, a čijim oštećenjem nastaje motorna afazija. Tu se pojavljuje i Wernike, koji je otkrio senzorni centar govora u slepoočnom režnju dominantne (leve kod dešnjaka) moždane hemisfere, čijim oštećenjem nastaje senzorna afazija (poremećaj razumevanja govora). Pri nastanku afazije najviše strada govor, a posledica je poremećaj ili potpuni gubitak govornih funkcija, uz poremećaj formulacije simbola (glasovi govora su simboli koje treba koristiti na način primeren svakom jeziku).

U mozgu postoje specifična mesta čija funkcija omogućava normalno govorno-jezičko sporazumevanje. Te funkcije su međusobno povezane i uključene u mrežu raznih struktura centralnog nervnog sistema, pri čemu delatnost jedne modifikuje delatnost drugih funkcija. Međutim, leva i desna moždana hemisfera po svojoj organizaciji i mogućnostima nisu jednake, ali centri svake hemisfere posreduju u aktivnostima suprotne strane tela (kontralateralnost). Takva organizacija određenih funkcija najuočljivija je pri oštećenju leve moždane hemisfere. Oštećenje desne uzrokuje teškoće u prostornoj orijentaciji i integraciji vizuelnih i prostornih karakteristika nekog objekta.

Afazija kao posledica moždanog insulta

Donedavno je afazija bila bolest ljudi starije dobi (između 70. i 80. godine). Današnji tempo života, uz izloženost nizu stresnih situacija, negativno utiče na funkciju centralnog nervnog sistema i dovodi do obolevanja. Najčešći je moždani insult uzrokovan bolešću kardiovaskularnog sistema. Uzroci moždanog udara su različiti, a najčešći je embolija. Posledična afazija javlja se u najrazličitijim oblicima.

Sve afazije su stečene, a mogu se ispoljiti nakon povrede mozga, usled moždanog udara, saobraćajne nesreće i drugih uzroka. Bolesnik u svakom slučaju dospeva u bolnicu, gde neurolozi, između ostalog, uočavaju i afaziju. U nekim bolnicama rehabilitacija govora počinje već u bolesničkom krevetu, ali i u rehabilitacionim centrima, gde se oboleli od afazije često šalju zbog telesnih smetnji koje mogu nastupiti nakon oštećenja mozga.

Kad se čovek jednom vrati kući, neophodno je da što pre potraži pomoć logopeda koji će nastaviti u bolnici ili rehabilitacionim centrima već započet tretman ili će ga tek započeti. Bilo bi dobro početi što ranije, jer čekanje negativno deluje na rezultat i trajanje tretmana. Može se reći da je rehabilitacija skoro nezamisliva bez saradnje porodice, koja mora biti stalna, uporna, bez prekida, što nije lako, jer rehabilitacija traje godinama. Oboleli od afazije u nekim slučajevima ne mogu sami dolaziti kod logopeda pa im treba pratnja, što je već jedan oblik saradnje. Izostanaka ne sme biti, osim s dobrim razlogom. Članovi porodice s pacijentom moraju ponavljati ono što je radio kod logopeda i pomagati mu u savladavanju pismenih i usmenih zadataka. Ne sme se tražiti previše, ali ni premalo.

U početku rad treba vremenski ograničavati na 10-15 minuta, jer se bolesnici brzo zamaraju, ali treba raditi i po nekoliko puta dnevno. Članovi porodice moraju biti spremni da kod pacijenta koji dobro napreduje ima dana kada se čini kao da rehabilitacije nije ni bilo. Obično se to događa kod promene vremena. Treba paziti da se bolesnik ne isključi iz porodičnog života, da se ne tretira kao voljena stvar. Naime, iako možda ne razume govor i ne može govoriti, njegov je psihički i intelektualni život intenzivan i odbacivanje može negativno delovati na njegovu motivisanost za napredovanjem. Čim je to moguće, pacijenta treba vratiti u njegovu socijalnu sredinu, u kojoj uloga porodice ima neprocenjivu važnost.


Autor:
mr. sc. Nataša Šunić-Tadić, prof. logoped


Hendi-društvo

Afazija
« poslato: Septembar 10, 2007, 11:43:22 posle podne »

Van mreže sand

  • VIP
  • ***
  • Poruke: 522
  • Gospodarica foruma
Odg: Afazija
« Odgovor #1 poslato: Septembar 12, 2007, 11:01:46 posle podne »
Teškoće komuniciranja osoba s Afazijom

Najčešći uzrok afazija je moždani udar, i ti bolesnici za posljedicu imaju probleme sa komuniciranjem.

Neke osobe imaju probleme u receptivnom jeziku (što je shvaćeno). Jezik nije oštećen samo u oralnom obliku (kod govorenja i razumijevanja) već i u pisanom obliku (kod čitanja i pisanja). Priroda ovih problema varira od osobe do osobe i ovisi o mnogo faktora, ali najvažniji je lokacija gdje je došlo do oštećenja mozga.

Izraz afazija koristi se za opisivanje poremećaja procesiranja jezika koji su uzrokovani disfunkcijom pojedinih dijelova mozga. Afazija nastaje uslijed prekida procesa dvosmjerne komunikacije koja uspostavlja korespodenciju između misli i jezika. Afazični bolesnici nisu u stanju pretvarati neverbalne slike koje čine misli u jezične simbole i gramatičke relacije koje čine jezik, a u većini slučajeva, i obrnuti smjer procesa je defektan: kad bolesnik čuje riječ ne može od nje sačiniti neverbalnu sliku koja odgovara značenju te riječi. Po analogiji s drugim mrežama, afazija je poremećaj razumijevanja, a ne percepcije (npr. gluhoća oštećuje razumijevanje jezika kroz modalitet sluha, ali ne i kroz vidni i taktilni modalitet). Afazija također nije motorički poremećaj (to je npr. disartrija, koja remeti artikulaciju, ali ne kompromitira uobličavanje jezika), ni rezultat poremećenog procesa mišljenja (kao npr. schizophrenia, kod koje je sam lingvistički aparat sačuvan). Afazija također nije vezana isključivo za jezike koji se temelje na govoru, jer i gluhonijeme osobe koje koriste znakovni (vidnomotorički) jezik mogu postati afazične (kao rezultat fokalnog oštećenja u lijevoj hemisferi dominantnoj za znakovni jezik), ili pak jezike koji su utemeljeni na pismu (pa afazija može nastati i u osoba koji se koriste ideogramskim pismom).

Afazija narušava različite aspekte jezične obrade: 1) morfosintaksu (gramatiku), 2) semantiku (značenje riječi), i 3) fonologiju (izgovor glasova) i 4) pragmatiku (uporabu jezika). Često su nekoliko ili svi aspekti jezika kompromitirani u istog pacijenta, a različite kombinacije daju i različite sindrome afazije. Najčešći uzroci afazija su ozljeda glave, moždani udar, Alzheimerova bolest i tumori.

Wernickeovo i Broca područje čine dva epicentra mreže jezičnih sposobnosti. Zbog lateralizacije jezičnih funkcija, u većine se ljudi deficiti ove mreže vide samo nakon oštećenja lijeve hemisphere.

Oštećenje Wernickeovog područja dovodi do dvosmjernog neurološkog deficita: bolesnik ne može imenovati objekt koji mu se pokaže, ni pokazati objekt kad mu se kaže njegov naziv. Ovaj nalaz je posljedica činjenice da je Wernickeovo područje transmodalna areja koja koordinira recipročne interakcije između osjetnih reprezentacija riječi i simboličkih asocijacija koje im daju značenje. Njeno oštećenje stoga ne dokida reprezentacije riječi samih, već čini nemogućim njihovo dekodiranje u bilo koji osjetni modalitet, i obrnuto, onemogućuje kodiranje (povezivanje) osjetnih percepata u odgovarajuće oblike riječi. Analogija organizacije jezične mreže s mrežom za prepoznavanje lica i objekata očigledna je, a slično je i objašnjenje ekvivalenata njihovih oštećenja.

Osoba s Wernickeovom ili senzornom afazijom nema problema s govorom. Govor vrlo često djeluje točan, s normalnim ritmom, melodijom i tempom. Međutim, nedostaje smislenost govora pa ni sam bolesnik ne zna što je zapravo rekao. Nerazumijevanje govora, svoga i tuđega, rezultira uporabom besmislenih riječi (neologizmi) i njihovom pogrešnom uporabom tj. ispremještanjem slogova u riječima (parafazija). Sam govor je moguć, ali takav bolesnik često mnogo govori (često kažemo da je logoroičan), no, nažalost, bez smisla i nerazumljivim rječnikom.

Bolesnici s Wernickeovom afazijom podsjećaju na klasičnu Broca afaziju samo u smislu nemogućnosti ponavljanja rečenica, slaganja fonema i imenovanja, a u svim drugim aspektima su različiti jer im je: 1) govor tečan ('fluent'), tj. bolesnik govori bez napora, melodično, normalnom ili češće povećanom brzinom, 2) zbog čestih pogrešaka u izboru fonema i riječi sadržaj izgovorenog im je često nerazumljiv, 3) imaju velike teškoće u razumijevanju rečenica koje čuju, 4) rijetko imaju bilo kakav motorički poremećaj. Pogrešne riječi koje bolesnici s Wernickeovom afazijom izgovore umjesto onih koje su inicijalno zapravo 'htjeli' često su slične po značenju, npr. kažu 'poglavica' umjesto 'predsjednik' (ovaj poremećaj naziva se verbalna ili semantička parafazija). Iz istog razloga oni često rabe riječi općeg značenja, npr. 'stvar', u zamjenu za one do kojih ne mogu doći. Bolesnici s Wernickeovom afazijom nemaju problema s produkcijom individualnih fonema, no često pomiču slijed glasova ili glasovnih nizova, tako da neke dodaju ili izbace što poremeti fonemski izgled željene riječi, npr. 'pimarida' umjesto 'piramida' (fonemska parafazija). Kad se fonemske parafazije javljaju učestalo, nastaju neologizmi (neologijske parafazije), npr. 'hipidomateus' za 'hipopotamus'. Iako puno govore, ovi bolesnici često ne prenose nikakvu ideju ili smisao. Neki bolesnici s Wernickeovom afazijom su više 'gluhi za riječi', a neki više 'slijepi za riječi'. Razumijevanje izgovorenog im je obično nešto bolje nego pročitanog. Oštećenje nedominantne (desne) hemisfere u području korespodentnom Wernickeovoj areji dovodi do osjetne disprozodije, tj. nemogućnosti percepcije naglaska, intonacije i melodije (ritma) govora.

Čista gluhoća za riječi može se vidjeti nakon obostranog ili unilateralnog oštećenja sljepoočnog režnja za jezik dominantne hemisfere (obično lijeve). Kako su im obično dijelovi primarnog slušnog korteksa i slušnih asocijacijskih areja intaktni, ovakvi bolesnici nisu gluhi i mogu bez poteškoća interpretirati većinu zvukova iz okoline. Oni također nisu ni afazični, niti pokazuju poteškoće u čitanju, pisanju i govoru budući su im jezične areje većinom neoštećene. No, kad čuju govor, reagiraju kao da se radi o nekom tuđem jeziku jer ga uslijed činjenice da im slušne informacije ne dolaze do Wernickeove areje ne mogu razumjeti.

Area Broca je čeono središte jezične mreže, specijalizirana je za artikulatorne, sintaktičke i gramatičke aspekte jezika. Proučavanje bolesnika s žarišnim oštećenjem ove areje ukazuje da ona ima ključnu ulogu u prevođenju neuralnih oblika riječi u njihove artikulatorne slijedove, ali također i u slaganju riječi u govor koji ima značenjski prikladnu sintaktičku strukturu. Ovakva uloga u slaganju riječi u skladu je s drugim specijalizacijama premotoričkog korteksa. Areja Broca pokazuje aktivaciju (fMRI) u zadacima koji u neurološki normalnih ispitanika traže dešifriranje značenja sintaktički složenih rečenica, te zadacima koji zahtijevaju transformacije grafema u foneme, čak i kad se artikulatorno djelovanje samo zamišlja.

Većina ih ima i desnu hemiparezu, obično jače izraženu u desnoj ruci nego nozi. U Broca afaziji su oštećeni neuronski krugovi odgovorni za spajanje fonema u riječi i spajanje riječi u rečenice (vremenski slijed lingvističkih komponenti), te gramatičku strukturu rečenica i pravilnu upotrebu gramatičkih morfema. Stoga je govor bolesnika s Broca afazijom težak i spor, pauze između riječi su dugačke, nema melodične modulacije koja karakterizira normalan govor, jednom riječju govor je netečan ('nonfluent'). Bolesnici s klasičnom Brokinom afazijom razumiju značenje rečenica, ali ih ne mogu ponoviti, čemu se često i sami čude (a budući da su svjesni deficita, postaju depresivni). Agramatizam je jedno od najizraženijih obilježja, pa nastaje telegrafski govor, npr. 'Ići...ja...kući...sutra'. No, iako govore malo, pacijenti s Brokinom afazijom prenose smislene ideje. Razumijevanje pročitanog im je poremećeno uglavnom zbog nemogućnosti razumijevanja gramatički važnih riječi (veznika, prepozicija, članova, itd.). Ovi bolesnici također često imaju poremećen izgovor fonema, npr. miješaju /b/ za /p/, iako im je njihovo prepoznavanje neoštećeno. Oštećenje nedominantne (desne) hemisfere u području korespodentnom Broca areji dovodi do ekspresivne disprozodije, tj. nemogućnosti artikulacije naglaska, intonacije i melodije (ritma) govora.

Kod motorne afazije bolesnik razumije sve što mu se govori ili čita. Razumijevanje govora (receptivni dio) je sačuvano, no onemogućen je spontani govor tj. govorno oblikovanje misli. Teže oblike motorne afazije označava i nemogućnost izvođenja svjesnih, namjernih pokreta govornim organima. Pacijent je nijem. Ne može ponavljati ni najmanje govorne jedinice (glas i slog). Lakše oblike motorne afazije obilježava otežana verbalizacija, usporeni govor (bradilaličan) te izražavanje vrlo kratkim rečenicama (telegrafski stil). Osoba s afazijom uvijek ima poteškoća u uporabi slijeda rečenica, gdje se radi o najvišim razinama govora tj. o monologu koji je kreativan i koji zahtijeva logičku i gramatičku povezanost izraza.

Zanimljiva je jedna od razina govora, tzv. "mrtvi govor", koji zapravo obuhvaća automatizirani govor. To su serije kao dani u tjednu, mjeseci u godini, dječje brojalice, molitve i psovke. Dakle, brojimo li riječi ili slogove, može se raditi o dugim iskazima koji mogu obuhvaćati čak i slijedove rečenica, ali za bolesnika su oni samo davno prije naučeni i automatizirani govorni produkti bez ikakve veze sa smislom.

Također je vrlo otežano ponavljanje riječi i rečenica. Poteškoća je i što bolesnik ne može samostalno pronaći potrebnu riječ, ali je može odabrati među napisanima.

Bolesnici s konduktivnom afazijom mogu razumjeti i izgovoriti jednostavne rečenice. No, oni ne mogu ponoviti rečenice doslovce, jer nisu u stanju učinkovito slagati foneme (nastaje puno fonemičkih parafazija). Stoga je oštećeno čitanje naglas, no čitanje radi razumijevanja je relativno dobro sačuvano (uslijed činjenice da im je temporalno područje za razumijevanje jezika uglavnom neoštećeno). Ova vrst afazije nastaje zbog oštećenja lijevog supramarginalnog girusa ili lijevog primarnog slušnog korteksa i inzule. U oba slučaja Wernickeova je areja sačuvana, a oštećen je snop vlakana koji povezuje audiovizualna asocijacijska područja s area Broca za govor.

Najtežim oblikom smatra se globalna afazija kod koje je oštećeno razumijevanje govora i sam govor.Bolesnici s globalnom afazijom imaju gotovo potpuni gubitak sposobnosti razumijevanja jezika i produkcije govora, dakle kombinirana obilježja Wernickeove i Broca afazije. Slobodni ('propozicijski') govor je obično reduciran na nekoliko riječi ili rečenica. Česta je upotreba stereotipnih riječi u pokušaju da se iznese ideja ili misao.

Transkortikalne afazije. Ovi se poremećaji razlikuju od svih drugih afazija po tome što je ponavljanje rečenica normalno. Motorički oblik transkortikalne afazije nastaje uslijed oštećenja lijevog čeonog režnja ispred ili iznad area Broca, a osjetni oblik zbog oštećenja korteksa na parijetotemporalnom spoju (angularni girus, srednji i gornji temporalni girus) podsjeća na Wernickeovu afaziju, osim što bolesnici mogu ponoviti što im se kaže. Miješana transkortikalna afazija (katkad se naziva i izolacija areje za govor), vrlo je rijetka, a može se smatrati analogom globalne afazije, s tom razlikom da ovakav bolesnik može ponoviti ono što mu se kaže. No, nakon ponavljanja ('eha'), nema daljnje 'konverzacije'.

Anomička afazija je najčešća od svih afazija, a u tipičnim primjerima, ovi bolesnici su nesposobni pronaći pravu riječ, bilo u spontanom govoru ili u pisanju. Kad nastupi akutno, najčešće je oštećen temporoparijetalni spoj, kad je blaga teško se lokalizira.

Logoped radi u suradnji s drugim rehabilitatorima i medicinskim osobljem (doktori, medicinske sestre, neurolozi, psiholozi), te on radi na sposobnostima da unaprijedi i poveća specifične jezične sposobnosti uzrokovane oštećenjem mozga. Npr. da osoba vježba imenovanja objekta, neke upute, odgovora na pitanja vezana uz neku priču, uči fraze, te polako kako se pacijentove sposobnosti povećavaju, mogu biti upitani da upotrij*** neku kratku frazu ili rečenicu da objasne kako se upotrebljava, neki objekt nakon što su ga imenovali. Također logoped uči osobu kako da upotrebljava jače jezične sposobnosti te da ili kompenzira sa slabijim jezičnim sposobnostima. Npr. ? neki pacijenti mogu lakše izražavati svoje ideje kroz geste i pisanje nego kroz govor ? onda logoped uči osobu kako da upotrebljava geste da se lakše prisjeti neke riječi.

Također u samoj terapiji pacijenta potrebno je educirati i upoznati obitelj bolesnika o kakvom se poremećaju radi te ih savjetovati kako postupati s pacijentom. Neki od važnih savjeta su da se s bolesnikom ne smije postupati kao s malim djetetom, treba govoriti sporije, i reći mu samo jednu poruku te mu dati vremena da je shvati, a ne da požurujemo njegov iskaz.

Tatjana Prizl Jakovac

Van mreže King

  • Član
  • **
  • Poruke: 24
Odg: Afazija
« Odgovor #2 poslato: Februar 08, 2008, 10:12:35 pre podne »
Afazija je čudo jedno. Moj otac nakon moždanog udara ne govori i ne zn a čitati i pisati. Oštećena je lijeva strana mozga  i to su posledice.Sada je 16 mjeseci poslije udara i malo je riječi koje on može reći. Prvih mjeseci nije mogao ni glas pustiti i nismo mogli razlikovati da li se on čuje ili golubovi. Postepeno je glas bio sve jači, ali od govora ništa. Može u ljutni opsovati sunce, reći ode, ej  i to je sve.
Znam da je na suprotnoj strani mozga centar za brojeve i on od prvih dana zna koliko je sati. Cijeli život je žurio i gledao na sat i računao ( to mu je bio posao) i to je meni žalosno.
Dok je bio kod kuće slušao je radio, gledao TV i mi svi u kući mnogo pričamo da je to njemu znalo biti dosta kada je htio spavati i znao je da zagalami- šuti,j.. ti sunce.
Logopeda kod nas nema. Ustvari ima, ali samo ako će pacijent ići kod njih u bolnicu a to je zbog stanja u kome se nalazi moj otac nemoguće.

Van mreže sand

  • VIP
  • ***
  • Poruke: 522
  • Gospodarica foruma
Odg: Afazija
« Odgovor #3 poslato: Mart 21, 2008, 08:39:24 posle podne »
To je stvarno šteta da logoped ne radi sa tvojim ocem.... možda ti ne izgleda tako ali i porodica može puno da uradi, porodica je i inače u tretmanu važan koterapeut i uloga porodica je od nemerljivog značaja... pokušaj sa njim prvo da izdiferenciraš vokale, da vidiš koliko može da ih izolovano izgovori...npr. kaži A sa jasno otvorenim ustima i kaži mu - hajde pokušaj kao ja i onda opet kaži malo duže i jasno AAAAA....on će otvoriti usta i pokušati a ti mu slobodno kažiprstom lagano povuci bradu ka grudima (važno je da zna da brada ide dole čime se dobija položaj govornih organa kada se lako izgovara glas A) možeš i da ispišeš štampano A da ga posmatra dok izgovara...naravno za svaki uspeh (pa i POKUŠAJ) je JAKO važno da sledi pohvala - odlično, hajdemo još jednom.... vodi računa da se ne umori, zamor je potpuno nepoželjan...tako pokušaj i sa drugim vokalima E (kao osmeh) I (razvuci usta) O (zaokruži usta kao krug) U (kao kada hoćeš nekoga da poljubiš) - za svaki vokal možete da imenujete predmete iz najbližeg okruženja i da ih vezujete uz taj glas..... hajde pokušaj...nekoliko puta u toku dana kraće.... inače u svakodnevnoj komunikaciji govori nešto lakše, jasno, razgovetno kada mu se obraćaš... pokušaj da ga nagovoriš (lepo, uz osmeh) da bar neakako imenuje stvari sa kojima se susreće, hranu, itd...da ti na pitanja koja ćeš postaviti tako da ti odgovori sa DA ili NE bar pokaže pokušaj odgovora a ti odgovori umesto njega (da li si gladan? ....pauza...onda ti umesto njega odgovori DA...pitaj ga ponovo da li je gladan... opet odgovori...ukoliko odmahne glavom prihvati to kao odgovor ali obavezno ti odgovori - NE, nisi gladan...) koristi njegove lepe periode dana kada je raspoložen i kada nije umoran da ga stimulišeš na ovaj način.... prihvati svaki njegov odgovor čak i gestikulaciju kao komunikaciju i stavi mu do znanja da to JESTE komunikacija, da je ti prihvataš i da želiš da mu pomogneš da to bude još bolje...nemoj da odustaješ od svog oca...pruži mu ruku, veruj mi prihvatiće je...nemojte pričati u njegovom prisustvu kao da nije tu... iskoristite svaku priiliku da i njega uključite u životni tok, svakodnevnicu i komunikaciju..... puno sreće Kinge!

Van mreže Sklerozica

  • Administrator
  • *****
  • Poruke: 110034
  • Pol: Muškarac
    • HENDI-DRUŠTVO
  • Dg: MS
  • Grad: Beograd
Odg: Afazija
« Odgovor #4 poslato: Mart 21, 2008, 08:46:17 posle podne »
Bravo sand, bravo. Vidi se struka na delu.

 :a10: :a10: :a10:

Van mreže sand

  • VIP
  • ***
  • Poruke: 522
  • Gospodarica foruma
Odg: Afazija
« Odgovor #5 poslato: Mart 21, 2008, 09:02:06 posle podne »
 :a10:

ne treba odustajati, ne treba stati, treba grabiti svaku mrvicu dobrog, treba se boriti za svaki dan, činiti ga lepim, lepšim, treba se boriti za svakog čoveka, činiti ga srećnim i srećnijim...treba davati ljubav... treba živeti kroz ljude, za ljude u našem okruženju....nema vremena ni mesta za prazan hod...

Van mreže davor.v

  • Član
  • **
  • Poruke: 3386
  • Pol: Muškarac
Odg: Afazija
« Odgovor #6 poslato: Mart 21, 2008, 09:13:20 posle podne »


 Zaista prave rijeci i ne bih znao sta dodati osim

  :a10:        :a10:       :a10:

Van mreže Maca

  • Član
  • **
  • Poruke: 2166
  • Pol: Žena
Odg: Afazija
« Odgovor #7 poslato: Mart 21, 2008, 10:04:01 posle podne »
Bravo!    :a10:

Van mreže sama

  • Član
  • **
  • Poruke: 2658
Odg: Afazija
« Odgovor #8 poslato: Mart 22, 2008, 02:06:07 posle podne »
:a10:

ne treba odustajati, ne treba stati, treba grabiti svaku mrvicu dobrog, treba se boriti za svaki dan, činiti ga lepim, lepšim, treba se boriti za svakog čoveka, činiti ga srećnim i srećnijim...treba davati ljubav... treba živeti kroz ljude, za ljude u našem okruženju....nema vremena ni mesta za prazan hod...

Prave rjeci.Bravo

Van mreže julijana001

  • Član
  • **
  • Poruke: 15
  • Pol: Žena
  • Grad: subotica
Odg: Afazija
« Odgovor #9 poslato: Jul 17, 2011, 12:36:59 pre podne »
. Bolesnici s klasičnom Brokinom afazijom razumiju značenje rečenica, ali ih ne mogu ponoviti, čemu se često i sami čude (a budući da su svjesni deficita, postaju depresivni).

Godinu i po posle mozdanog udara moja majka galami i prica..ali koristi samo rec mama..mama..i uporno pokazuje i objasnjava..ali sve sa tom jednom reci..Zna koliko je sati..
Ako joj kazem da me zove u pola dvanaest..ona zove...Upozorava me da je pola dva i da treba da krenem na posao...Kad dodjem iz nocne smene ..vidi da je rano..i otkriva mi jorgan da legnem pored nje i odspavam jos malo...
Pokusavam je uciti govoru po savetima sa ovog sajta...U bolnici nije bilo logopeda..
Odbijala je vezbe..ali smo nasli fizioterapeutkinju koja se sprijateljila sa mojom majkom..koja je znala da joj pridje..i koju slusa ..pa polako napreduje sa pokretima (vise noge nego ruke)..
nadam se da nije kasno da nauci i da prica..

Van mreže sand

  • VIP
  • ***
  • Poruke: 522
  • Gospodarica foruma
Odg: Afazija
« Odgovor #10 poslato: Septembar 28, 2011, 01:39:35 posle podne »
eto koliko je važna uloga rane stimulacije, ali lekari to ne razumeju i ne zapošljavaju logopede, njima je bitno da li su pacijenta zdravstveno zbrinuli, a to što se čovek vraća u svoju socijalnu sredinu u kojoj dalje treba da se ostvari i funkcioniše, uopše ih ne interesuje...
julijana, tvoja mama je sama došla do reči koju je mogla da izgovori i koja je za nju  imala značenje i jednostavno je prenela u  komunikaciju kao  najlakšu a zatim je i automatizovala...rani tretman u bolnici upravo to sprečava... pokušaj sa mamom na sledeći  način - prati da li spontano izgovara neku drugu reč, slog ili glas, bilo šta osim "mama". ukoliko je "uloviš" da  to izgovori,  vrati je na to izgovoreno i daj mu značenje. ne sekiraj se ako psuje, to su automatizmi koji obično ostanu sačuvani. veoma je važno da ona dobro vidi tebe dok izgovaraš i sebe dok vežba, koristite ogledalo. podstiči je rečima koje je najčešće koristila, obično su to reči iz najbližeg okruženja, hrana i sl, ponavljaj njeno ime i pitaj je kako se zove, govori polako i razgovetno, koristi neverbalnu komunikaciju, odmahivanje i klimanje glave  uz razgovetno DA i NE. ako izgovori samo jedan glas ili slog prihvati to kao dobar odgovor i podstiči je da to koristi kao odgovarajuću reč za npr. taj  predmet, s tim što ćeš ti uvek, nakon njenog izgovaranja, izgovoriti celu reč. ako ne uspe ne dozvoli joj da se nervira! svaki je dan za sebe, nekada će uspeti, nekada ne, bitno je da idete polako, po malo.....  puno  sreće!

 

Tekstovi objavljeni na ovom sajtu su autorsko delo korisnika i vlasništvo sajta www.hendidrustvo.info. Svaki korisnik ovog sajta je odgovoran za sadržaj svoje poruke koju objavi na sajtu. Sajt se odriče svake odgovornosti za sadržaj tih poruka. Dalja distribucija tekstova dozvoljena je isključivo u nekomercijalne svrhe i uz jasno citiranje izvora i autora poruke, kao i internet adrese na kojoj se original nalazi. Ako su u pitanju tekstovi, koji prenose lične događaje i sudbine korisnika ovog sajta, za njih morate dobiti dozvolu od autora. Takođe, za ostale vidove distribucije, obavezni ste da prethodno zatražite odobrenje od administratora www.hendidrustvo.info sajta ili autora teksta.