Kakav je tretman za kognitivnu disfunkciju?Kognitivna disfunkcija može da se tretira na tri različita načina: (1) korišćenjem tehnike ispravljanja greške, (2) tehnikama kompenzacije, (3) adaptivnim pristupom. Eksperti smatraju da je najuspešniji program rehabilitacije onaj koji uključuje sve ove tehnike. U Srbiji i Crnoj Gori danas ne postoje centri koji rade na poboljšanju kognicije ovim tehnikama, već tretman za kognitivne probleme zavisi od psihijatra ili psihologa kome se osoba sa problemima obratila. Zbog toga ćemo ove tehnike opisati samo u kratkim crtama, radi vaše upućenosti.
DEFINICIJA:
Kognitivna rehabilitacija podrazumeva praktikovanje vežbi i tehnika koje omogućavaju poboljšanje u određenim vidovima kognicije i fokusirana je na funkcionalni rezultat.
Tehnike ispravljanja greške
Tehnike ispravljanja greške se zasnivaju na vežbama pomoću kompjutera, papira, olovke i grupnim aktivnostima. Neke od ovih tehnika daju naglasak na vežbe i ponavljanja da bi odredile šta je narušeno i to ispravile. Druge tehnike više koriste testiranja da bi odredile koji je deficit u pitanju i da bi izmerile uspeh terapije. Po temama, neke se više orijentišu na svakodnevne životne probleme i zadatke, a ne na specifične kognitivne probleme. Jedna od ovih tehnika uključuje: poboljašanje neuropshiološog funkcionisanja, osvešćivanje stila učenja, promociju optimalnog kognitivnog funkcionisanja, promociju svesti o socijalno emotivnom kontekstu itd..
Tehnike kompenzacije
Tehnkike kompenzacije se zasnivaju na “trgovini”. Drugim rečima, kompenzacija postoji da bi se različitim stredstvima stiglo do istog cilja. Na primer, ako neka osoba ide u kupovinu i ne može da zapamti 5 artikala koje treba da kupi, onda se može reći da ta osoba ima lošu verbalnu memoriju. Ali, ukolko ta osoba može da sortira tih 5 artikala u 3 grupe, kao što su: mlečni proizvodi, grickalice i hrana za mačke, pa da se onda pomoću tih grupa podseti da se cela lista artikala sastoji od mleka, jogurta, čipsa, soka i konzerve za mačke, onda se može reći da je ta osoba koristila mnemoničku strategiju koja se oslanja na organizaciju da bi kompenzovala za nedostatak memorije.
Strategije kompenzacije kod osoba koje nemaju kognitivnu disfunkciju mogu da se pojave spontano. Što će reći, mnogi ljudi otkriju kako da rade stvari koristeći svoje predonsti, koje će kompenzovati njihove slabosti. Osoba sa kognitivnom disfunkcijom često nema fleksibilnost da vidi stvari iz drugog ugla, druge perspective ili da menja ideje o načinu na koji treba da uradi nešto. Kod njih menjanje ponašanja ne dolazi sponatno.
Zbog toga, ljude sa kognitivnom disfukcijom nekad treba naučiti kako da koriste tehnike kompenzacije.
Kada se uče tehnike kompenzacije cilj je da se dođe do efikasnosti koja će omogućiti da se u akcije ulaže najmanje napora. Mnogi ljudi sa kognitivnom disfunkcijom imaju ograničene sposobnosti za obradu informacija i ne ponašaju se dobro kada se povećavaju očekivanja od njih.
Posmatranje osobe tokom vremena i analiza metoda koje koristi da bi uradila određene zadatke, kao i razumevanje stila učenja i preferenci je korisno kada se definišu strategije kompenzacije. U našoj zemlji ne postoji centar u kojem bi se učile ove veštine, pa zbog toga ovaj tekst služi samo kao informacija vama o stilovima tretiranja kognitivnih disfunkcija.
Adaptivni pristup
Adaptivni pristup se više odnosi na okolinu nego na individuu. Ovaj pristup se koristi kada druge tehnike popoljšanja kognicije ne pomažu. Na primer, ako osoba zna da ne može da zapamti listu stvari koje treba da uradi preko vikenda, onda je zgodno da na primer ta osoba ima kod sebe mali kasetofon na koji će snimati sebi podsetnik. Članovi familije se često adaptiraju na obolelu osobu i prihvataju neke dužnosti umesto nje. Ovakav način prilagođavanja učvršćuje zavisnost i nije idealan pristup adaptaciji okoline. Može da dovede do toga da članovi porodice osećaju teret, frustraciju i eventualno odbijanje obolele osobe. Na primer, sin koji je oboleo razbacuje svuda svoje stvari za pranje i ostavlja prepune pepeljare svuda, ne isključuje električne uređaje i slično. U tom slučaju, pametno je organizovati dobro njegov prostor, staviti kante za prljave stvari ispred njegove sobe, na dohvat ruke, nabaviti veliku i siguronosnu pepeljaru i staviti je na vidno mesto itd.
Ukoliko osoba sa teškom kognitivnom disfunkcijom živi samostalno, korisno je primeniti adaptivni pristup u organizaciji njenog života
http://www.indjijaforum.com/archive.php?topic=11274.30