Autor Tema: Roditelji koji diskriminisu svoju vlastitu djecu  (Pročitano 18289 puta)

Van mreže naca

  • Global Moderator
  • *****
  • Poruke: 113519
  • Pol: Žena
  • kad porastem,samo će mi se kasti...
  • Dg: MS
  • Grad: NBgd
Odg: Roditelji koji diskriminisu svoju vlastitu djecu
« Odgovor #15 poslato: Decembar 16, 2008, 02:28:51 posle podne »
To je sebicluk i egoizam nevidjen! Inace i moja je bila medicinska sestra, samo sto ona nije brinula sta ce okolina reci, ona se okolini predstavljala kao mucenica!


Isti slučaj. ](*,)

Hendi-društvo

Odg: Roditelji koji diskriminisu svoju vlastitu djecu
« Odgovor #15 poslato: Decembar 16, 2008, 02:28:51 posle podne »

Van mreže Tia

  • Global Moderator
  • *****
  • Poruke: 4918
  • Pol: Žena
  • Master of the Universe
Odg: Roditelji koji diskriminisu svoju vlastitu djecu
« Odgovor #16 poslato: Decembar 17, 2008, 02:40:50 pre podne »
Tia ovo sad što sam pročitala mi je jako teško palo.
Majka sam i kad mi dete dobije običnu temperaturu ne spavam noćima kako treba.Moja mama svaki drugi dan skoro dolazi i po kiši i po snegu i po najvećem suncu samo da mi pomogne pa sve i da mi ne treba pomoć,a živi na drugom kraju grada.
Imam majku kakvu bi svima poželela.Znam da jednoga dana nje neće biti a samim tim čini mi se i jedan deo mene će nestati.Ali tu su mi deca kojoj ću ja biti majka onakva kakva je moja prema meni.Puna ljubavi i pažnje.Volela bih da svi to osetite ovako kao ja.

PS.Ja ću vas sve voleti,paziti,maziti i tepati vam  :D dok smo ovde na forumu.

Draga nasa Ena, ovo sto si napisala je divno a i tvoja deca imaju srece sto imaju takvu mamu. Nadam se da ona to znaju da cene, ustvari bar starije dete, mladje je jos malo :D!
Vidis, cundno je to, ja svoju majku volim ali nikako ne mogu da joj pomognem, jer to ne zeli! I meni je koliko puta palo na pamet da ce ona jednog dana otici i da ce mi tada biti mnogo zao sto ovo vreme zivota koje smo imale nismo iskoristile da imamo mnogo lepsi, dublji i potpuniji odnos. Bice mi zao sto je ona svoj zivot provela na nacin na koji je provela, a imala je priliku. Trudim se da oprostim a to je nesto najteze u zivotu.
Arijani je ponasanje roditelja novost, ja sam oguglala, to su samo dva kraja istog maca! Arijana, mogu ti reci samo da budes srecna sto si samostalna, i sto si odrasla! To sto ti oni rade boli, mnogo boli, samo se trudi da pronadjes nacin da to prihvatis! Bozija volja, Bozije iskusenje na kom oni padaju, tvoje iskusenje koje treba da te ojaca, situacija koja ti je prikazala roditelje u svom svetlu...
Sigurno je da oni pate ali ta patnja ih ni najmanje ne opravdava! Tebi je mnogo teze a oni razmisljaju samo o sebi, tj. o tome "sta ce drugi reci" a ti drugi su nebitni, glupi, primitvni idioti koji ne vode svoj zivot, vec zive tudje zivote  >:(
Pusti ih, glavu gore, ti znas, mi znamo, i jos mnogi znaju da te invaliditet ne cini ni za miligram manje vrednom i lepom! Budi jaka i ponosna!!!

Van mreže Asja

  • Multiple Serendipity
  • Član
  • **
  • Poruke: 2913
Odg: Roditelji koji diskriminisu svoju vlastitu djecu
« Odgovor #17 poslato: Decembar 17, 2008, 10:50:22 pre podne »
Mislim da je cela prica jedne porodice (bilo da ima bolesnika ili ne) raspodela ljubavi. Svako gleda da nije zakinut za nesto.

Van mreže Maka

  • Član
  • **
  • Poruke: 3407
  • Pol: Žena
Odg: Roditelji koji diskriminisu svoju vlastitu djecu
« Odgovor #18 poslato: Decembar 17, 2008, 10:57:28 pre podne »
Asja, nista te nisam shvatila.

Van mreže Asja

  • Multiple Serendipity
  • Član
  • **
  • Poruke: 2913
Odg: Roditelji koji diskriminisu svoju vlastitu djecu
« Odgovor #19 poslato: Decembar 17, 2008, 11:04:06 pre podne »
Pa, kada pogledas kako funkcionise jedna porodica svi se trude da dobiju dovoljno ljubavi i paznje: zena od muza i obratno, dete od roditelja, roditelji od dece. Ako je se ta primo- predaja poremeti ili nije na nivou onda dolazi do gore pomenutih problema.:)

Van mreže Maka

  • Član
  • **
  • Poruke: 3407
  • Pol: Žena
Odg: Roditelji koji diskriminisu svoju vlastitu djecu
« Odgovor #20 poslato: Decembar 17, 2008, 11:15:34 pre podne »
Tako sam i shvatila, ali nije moj slucaj.
Ja sam rasla bas uz puno ljubavi. Nikada nisam merila. Nekako se to podrazumeva, da me mama i tata vole najvise na svetu i da ce sve za mene da urade. Iako je mama umrla, volim je i dalje, i dalje je tu negde, stalno, ali nikada nisam zalila, na onaj nacin koji Tia napominje. Imale smo sjajan odnos, puno ljubavi, podrske, sa obe strane, tako da ne zalim ni zacim. I sada kad se dvoumim oko necega, pomislim sta bi mama rekla. I ako sam tuzna i sl., setim se da bi nju povredilo da me vidi takvu i odmah se trgnem.
Konfuzna sam, ali tu primarnu porodicu dozivljavam kao jedino sigurno mesto na svetu. Trudim se da i moje dete tako raste, da zna gde uvek moze da nadje utehu i podrsku.

Van mreže Sklerozica

  • Administrator
  • *****
  • Poruke: 110034
  • Pol: Muškarac
    • HENDI-DRUŠTVO
  • Dg: MS
  • Grad: Beograd
Odg: Roditelji koji diskriminisu svoju vlastitu djecu
« Odgovor #21 poslato: Decembar 17, 2008, 02:00:42 posle podne »
Moja mama .... :) u fulu je upoznata sa svim oko MS-a, otac ..... i dalje negira da sam bolestan. Mislim da nikada neće ni prihvatiti. I slažem se, u se i u svoje kljuse. ;)

Van mreže Ljubomir

  • Moderator
  • ***
  • Poruke: 2036
  • Pol: Muškarac
Odg: Roditelji koji diskriminisu svoju vlastitu djecu
« Odgovor #22 poslato: Septembar 11, 2009, 08:13:35 posle podne »
 Ja sam od rodjenja manje više bolestan, tako da su moji roditelji upoznati sa situacijom, naravno ne sećam se kako su reagovali prvih nekoliko godina. Ono što je usledilo kasnije još uvek ne uspevam da objasnim sebi: čini mi se da nisu ozbiljno shvatali moje stanje. Kasnije su mi rekli da su samo slušali pojedine lekare koji su rekli da dok nemam odredjene simptome ne treba da brinu. I tako sam rastao kao i svako seosko dete - malo se igrajući a malo i radeći. Čim sam mogao držati motiku išao sam da kopam kukuruz sa njima na ceo dan. To je primer, uglavnom od nekih 12-13 godina učestvovao sam u seoskim poslovima prilagodjenim uzrastu, a od 15-16 i težim. Ne mogu da kažem da su me terali, pošto sam i sam hteo da radim i nisam osećao tegobe, ali ne sećam se da su mi rekli: nemoj, imaš srčanu manu. Nisu me vodili na kontrole kod kardiologa redovno, jer nisam imao tegobe. Zaista ne znam da li su samo čekali ili su odbacivali realnost. Ali što je najgore takvo razmišljanje su preneli na mene; dugo nisam prihvatao svoje zdravstveno stanje, mislio sam da nisam baš toliko drugačiji, da se organizam prilagodio, da će proći samo od sebe. Kad sam prerastao dečju bolnicu, mislim da sam imao 16, nismo otišli u Kamenicu a rečeno nam je! I tako nisam kontrolisao svoje srce ( osim kod lekara u ambulanti) sve do 25-te  :o Tek tada sam dovoljno sazreo da shvatim da činim veliku glupost  ](*,) i da to neće proći samo od sebe.
  Kad sam počeo da idem po doktorima, moram da kažem da su mi roditelji pružili podršku. Tada sam studirao, izdržavali su me i pružili finansijsku i moralnu podršku u vezi operacije. Tu moram da pomenem i braću, koji su takodje bili uz mene.
  Moj odnos sa roditeljima se promenio za ovih 15-tak godina, ja odrastao, oni ostarili pa me sada shvataju ozbiljno, što je i normalno, mada sam iznenadjen razvojem dogadjaja kada su oni u pitanju  :-X

Van mreže Asja

  • Multiple Serendipity
  • Član
  • **
  • Poruke: 2913
Odg: Roditelji koji diskriminisu svoju vlastitu djecu
« Odgovor #23 poslato: Septembar 14, 2009, 12:15:34 posle podne »
negde sam procitala da po ajurvedi osecanje vezano za MS je sukob sa roditeljima, odnosno da MS prethodi taj psihicki obrazac koji u bolesti ostaje nerazresen, uglavnom

Van mreže Maki

  • Član
  • **
  • Poruke: 16539
  • Pol: Žena
  • nova ja
  • Dg: MS
Odg: Roditelji koji diskriminisu svoju vlastitu djecu
« Odgovor #24 poslato: Avgust 03, 2011, 01:32:11 posle podne »
napokon, nakon već 12 god da moja majka prihvati moju ms,iznenadila sam se i prija mi  :n20:

Van mreže tatijana

  • Član
  • **
  • Poruke: 11247
  • Amor omnia vincit - Ljubav sve pobeđuje.
Odg: Roditelji koji diskriminisu svoju vlastitu djecu
« Odgovor #25 poslato: Avgust 03, 2011, 02:38:37 posle podne »
Evo i ja da se oglasim po ovom pitanju..Posto vec dugo nemam majku,na moju veliku zalost,mogu pisati o tome kako je moj otac to prihvatio..Pa,na pocetku sam i ja zelela da ga sto vise zastitim,i da ga sto manje upoznajem sa bolescu.To mi nije predstavljalo problem,jer mi je na pocetku(prvih par godina bilo skroz ok)Medjutim,sad,posto mi cesto bude lose,msm primecuje mi se po hodu itd,vidim da se bas brine i sekira.Prati sve novine u pogledu lecenja.sECAM SE KAD JE GLEDAO EMISIJU O CCSVI-JU,sa koliko mi je nade i zara prepricavao.U sustini imam podrsku moje porodice i to mi je najvaznije. :n13:
Zaista mi je zao kad procitam da je neko nema  :-\ Mislim da ljudima treba vremena dok se naviknu na nove okolnosti  :m1: ..a,i svaka je porodica prica za sebe  :m3:

 

Tekstovi objavljeni na ovom sajtu su autorsko delo korisnika i vlasništvo sajta www.hendidrustvo.info. Svaki korisnik ovog sajta je odgovoran za sadržaj svoje poruke koju objavi na sajtu. Sajt se odriče svake odgovornosti za sadržaj tih poruka. Dalja distribucija tekstova dozvoljena je isključivo u nekomercijalne svrhe i uz jasno citiranje izvora i autora poruke, kao i internet adrese na kojoj se original nalazi. Ako su u pitanju tekstovi, koji prenose lične događaje i sudbine korisnika ovog sajta, za njih morate dobiti dozvolu od autora. Takođe, za ostale vidove distribucije, obavezni ste da prethodno zatražite odobrenje od administratora www.hendidrustvo.info sajta ili autora teksta.