Tema: Neurorehabilitacija

[Asja]

Multipla skleroza

Autori:
prof. dr. sc. Vida Demarin, dr. med., spec. neurolog
mr. sc. Marina Roje-Bedeković, spec. neurolog

Simptomi multiple skleroze, bolesti središnjega živčanog sustava, čiji simptomi ovise o mjestu zahvaćanja i jakosti upale mijelinske ovojnice i aksona, sastavnih dijelova živčane stanice, različiti su i nepredvidljivi.

 Neurorehabilitacija je strogo individualna i zahtijeva usku suradnju bolesnika, liječnika, medicinske sestre, fizioterapeuta i članova obitelji.

Kod liječenja spasticiteta, jednog od češćih simptoma karakteriziranog ukočenošću udova i napetošću mišića, lošom koordinacijom pokreta i nespretnošću te pojavom mišićnih spazama s osjećajem neugode i bola, dobar program neurorehabilitacije zajedno s uzimanjem potrebnih lijekova smanjit će spasticitet u većini slučajeva i spriječiti razvoj komplikacija.

Fizikalnu terapiju treba provoditi iskusni fizioterapeut. Najlakši i često najuspješniji oblik fizikalne terapije za spasticitet je pasivno istezanje. Većinu vježbi mogu naučiti i članovi obitelji te bi se pasivno istezanje trebalo provoditi svakodnevno kod kuće.

 Vježbanje u bazenu (hidroterapija) je zabavno, ali i vrlo korisno, jer omogućuje relaksaciju spastičnih udova, osobito ako se kombinira s lakšim vježbama istezanja.

 Učenje novih načina izvođenja svakodnevnih aktivnosti može osobi pokazati kako u sklopu vlastitih ograničenja riješiti probleme u svakodnevnom životu.

Metode relaksacije, kojima se zatežu i opuštaju različite mišićne skupine, vježbe disanja i različite vizualizacijske tehnike također mogu biti korisne u smanjivanju spasticiteta.

Slabost udova očituje se gubitkom snage i lošom koordinacijom. Obično se preporučuju aerobne vježbe na spravama (vožnja sobnog bicikla, trčanje na steperu ili pokretnoj traci), jer jačaju mišiće bez dodatnog iscrpljivanja.

 U postizanju gipkosti dobre rezultate pokazala je hidroterapija - neutralizacijom sile teže, u vodi je bolesnik u stanju vježbati s većim opsegom pokreta i manjim utroškom energije. Uz to, voda prenosi u okolinu toplinu s površine tijela te smanjuje slabost mišića uzrokovanu vježbanjem.

Vrlo je važno provođenje individualne fizikalne terapije pod kontrolom specijalista. Na žalost, prečesto bolesnici sami sebi određuju program vježbi, što redovito dovodi do razvijanja jakih i daljnjeg slabljenja slabih mišića. Rezultat toga je uspostavljanje neravnoteže između jakih i slabih mišića udova što dovodi do daljnjeg pogoršanja ravnoteže i držanja tijela, smanjivanja opsega pokreta i jačanja spastičkih reakcija. Važan zadatak neurorehabilitacije je naučiti osobu pravilnom držanju tijela kod stajanja, hodanja i sjedenja.

Cilj neurorehabilitacije kod bolesnika s neuromuskularnim bolestima je postizanje što veće razine funkcionalne osposobljenosti, održavanje i produljenje funkcionalne neovisnosti i samostalnosti pokretanja, sprječavanje nastanka deformiteta i provođenje potpune integracije bolesnika u društvo uz visoku kvalitetu života. Multidisciplinarni pristup je i ovdje ključ uspješnosti jer integrira znanja stručnjaka iz različitih područja.

Postaviti realne ciljeve

Kod neurorehabilitacije je izuzetno važno postaviti realne ciljeve, bez obzira na to u sklopu koje se neurološke bolesti provodi. Previsoki ciljevi rezultirat će daljnjim pogoršanjem fizičkog i psihičkog stanja. Ako se program ne podudara s interesima bolesnika, bolesnik možda neće htjeti aktivno sudjelovati u planiranim aktivnostima; ili, ako su ciljevi preniski, bolesnik neće od njih imati maksimalnu korist.

U realne ciljeve neurorehabilitacije ubrajamo stjecanje sposobnosti hodanja, makar i uz pomoć pomagala, i stjecanje ponovne samostalnosti, barem za osnovne svakodnevne aktivnosti i uz pomoć specijalne opreme. Postizanje ciljeva ne znači i kraj oporavka nego spremnost bolesnika i njegove obitelji za samostalni nastavak oporavka.

Za većinu bolesnika rehabilitacija je težak posao. Trebaju u isto vrijeme sačuvati stare i steći izgubljene sposobnosti. U rehabilitacijskom timu najvažnija je osoba upravo bolesnik, koji u cijelom procesu treba aktivno sudjelovati.
Iako je u našem sustavu zdravstvene skrbi krajnje nepravedno zanemarena, neurorehabilitacija predstavlja ključ postizanja bolesnikovih funkcionalnih, psihičkih i radnih sposobnosti u skladu s fiziološkim i ograničenjima okoline. O kojim je razmjerima koristi i uštede u zdravstvu riječ, očito još nismo svjesni.
http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/495/1/

[gliša]

Baš dobar članak i koristan

[Asja]

http://automatika.etf.bg.ac.rs/files/predmeti/os4np/materijali/np12_06_neurorehabilitacija.pdf

casopis o neurorehabilitaciji

[Asja]

da li je iko koristio i da li imate u Srbiji na to pravo - fizioterapeutske tretmane preko Fonda?

[tatijana]

Ne znam za fizioterapeutske tretmane.Mene je dr par puta uputila na fizikalnu ,koja mi nije pomagala .tamo se ne rade vezbe ,vec samo neka elektro stimuacija,magneti i sl..Ne znam da li je svuda tako,ali kod mene,mozda samo privatno mozes otici kod fizioterapeuta,iako ih ima i u Dz .

[Peca_Le]

    Pre dva tri meseca sam, na preporuku fizijatra, otisao  kod fizioterapeuta na vezbe (sa uputom, naravno). U leskovackoj bolnici postoji sala za vezbanje pri fizijatriji, ali ona nije u bogznakakvom stanju. Naime, ne postoje neke savremenije sprave za vezbanje, a pogotovu za nas MS bolesnike. Takodje, mislim da osoblje (terapeuti) nije dovoljno obuceno za rad sa MS pacijentima. Vise se paznje poklanja pacijentima sa prelomima i uganucima.
    Zato sam ja sam svoj majstor - vezbe radim kod kuce samostalno i u bazenu kad odem (sad je sezona, pa je velika guzva, a ja izbegavam guzvu, pa sam malo proredio odlaske ).
    Inace, ulaz na bazene je besplatan za invalide, samo je pristup njima veoma los ( samo pokretni mogu da dodju do njih jer ne postoji rampa za inv. kolica).

[Asja]

ne znam, nesto razmisljam: kada nam je pogorsanje onda se zna kortizoni i to je terapija
ali posto smo mi hronicni bolesnici (bilo da smo ms ili ccsvi ili oboje) onda nam je potrebna i fizioterapija, da li je u tom slucaju drzava obavezna da i to obezbedi pa koliko god da je broj fizio terapija ( npr. 10x mesecno ili vec kako)
u CG je to 21 dan u Igalu jednom godisnje, ali sta sa dalje?
sta ako neko ne moze da ode u rehabilitacioni centar, da li je u tom slucaju obavezan fizijatar da dolazi kuci?  bas me zanima kako je to sredjeno u regionu i da li je uopste

[Peca_Le]

   Mislim da je fizikalna terapija u Srbiji u sistemu osiguranja. Takodje, svi MS bolesnici u Srbiji imaju pravo jednom godisnje na rehabilitaciju u nekoj od banja (u LE se preko zavoda dobija banja Selters). Individualno je da li ce se rehabilitacija nastaviti posle zavrsetka banjskog lecenja, mislim da uslovi (sto se tice osiguranja) postoje, jedino je organizacija, po mom misljenju, problem.

[Asja]

znaci mesec dana rehabilitacije jednom godisnje, a kasnije se bolesnici sami snalaze ili angazuju privatno fizioterapeuta ili sami rade vezbe

sta u tom slucaju ms udruzenja mogu da urade? mozda kroz projekte angazuju fizioterapeuta ili svoje prostrorije osposobe za vezbanje: sprave,prostor....

[sama]

Kod nas u MKD isto preko fond za zdravstvo moze da se ide na bansko lecenje jednom godisnje,i to samao sa preporukom neurologa,za pratioca se placa privatno.Postupaak je takav sto bolesnik mora da bude u bolnica ,na neurologija,pa neurolog da da prporuku za banja,pa onda komisija pri fond za zdravstvo da odobri.Odobruje se 21 dan.
To je sve sto nam pruza drzava,za drugo po sistemu<snadji se>

[Asja]

pravo na kucnu fizikalnu terapiju

na gugl sam samo uspela da nadjem kakvo je stanje u Hrvatskoj po tom pitanju ali za Cg i Srbiju nisam