Ivan i Bojan Kocić iz Niša godinama traže personalnog asistenta
Komšije brinu o nepokretnoj braći Milena Janković | 10. 03. 2010.
Niš - Braća Ivan (35) i Bojan (38) Kocić od ranog detinjstva boluju od spinalne mišićne atrofije, pa su gotovo ceo život proveli u kolicima bez mogućnosti da bilo šta urade bez tuđe pomoći. Pre tri godine umrla im je majka, a otac je preživeo tri moždana udara, a nakon što je slomio kuk ostao je maltene nepokretan, tako da brigu o njima vode uglavnom komšije. Već dugo godina braća Kocić vode borbu za dodeljivanje personalnog asistenta koji će se starati o njima, ali se svi odgovori nadležnih institucija završavaju na praznim obećanjima.
Braća Ivan i Bojan uvršteni su u 10 najtežih invalida u Srbiji i potrebna su im dva personalna asistenta
- Potreban nam je neko da nas odvede do toaleta, da nas presvuče ili stavi u krevet, jer ništa ne možemo sami. Takođe, otac nam je vrlo bolestan, pa sa tri bolesnika u kući mora da postoji neko ko će moći i da prenoći kod nas za ne daj Bože - priča Ivan.
Pitanje personalnih asistenata u Nišu delimično je rešeno postavljanjem na mesto asistenta vojnika koji su na odsluženju vojnog roka što, kako kažu, ne odgovora ni jednoj ni drugoj strani.
- Vojnici nisu adekvatno rešenje jer nisu obučeni za taj posao. On ne sme da nas podiže, da nas pomera, a to neko mora da radi. Takođe, to nije definitivno, oni se stalno smenjuju, a mi moramo da se prilagođavamo novim licima što nije baš lako - objašnjava Ivan.
Do septembra 2009. godine Kocići su imali jednog personalnog asistenta, Predraga Antića, kojeg je finansirala GO Medijana. Ipak, od septembra, opština je prebacila tu obavezu na grad, pa je Centar za socijalni rad zaposlio Antića na sto radnih sati mesečno. Međutim, i taj ugovor je sada raskinut, a Antić im i dalje pomaže jer im je komšija.
- I tog jednog personalnog asistenta kojeg smo imali ne možemo da nazovemo tako, jer mu Centar za socijalni rad nije isplatio ni dinara, a niko neće da radi za džabe. On se vodi samo formalno preko Centra, a zapravo radi kod nas privatno jer ga mi plaćamo od novca koji smo dobili od emisije "Plesom do snova" - kaže Ivan.
Katica Ranđelović, predsednica Centra za samostalni život invalida, kaže da su pokušali da se dogovore sa gradskim vlastima da se obezbede četiri personalna asistenta, kojima bi korisnici usluga plaćali učešće od 25 odsto, pa bi se od tog novca mogao finansirati još jedan. Međutim, ona kaže da odgovor na taj zahtev još nisu dobili.
Dušica Davidović, gradski većnik, ističe da je grad svestan potrebe personalnih asistenata i da će jedan od prioriteta Saveta za rad sa osobama sa invaliditetom, koji je formiran pri kabinetu gradonačelnika, upravo biti personalni asistenti. Ona je takođe rekla da će asistent braći Kocić biti isplaćen, a da se očekuje i produženje njegovog ugovora o radu sa njima.
Niš jedini bez asistenata U mnogim gradovima u Srbiji je još 2002. godine počeo projekat Servis podrške personalnih asistenata, koji je organizovao Centar za samostalni život invalida uz saradnju Katoličke službe pomoći i Razvojne agencije vlade Republike Irske. U svim gradovima personalni asistenti se finansiraju iz gradskog budžeta, tako da Leskovac ima četiri asistenta, Sombor devet, Jagodina pet, Beograd oko 80, ali Niš još nema nijednog.
ceo tekst : Blic