EX hendikep.info

Stranice: [1] 2
  Štampaj  
Autor Tema: Art terapija  (Pročitano 3561 puta)
Asja
Multiple Serendipity
Član
**
Van mreže Van mreže

Poruke: 2632



« poslato: Oktobar 06, 2008, 09:40:25 pm »

Art terapija – Crtanje, slikanje, glina i bilo koji drugi kreativni načini izražavanja se koriste u prevazilaženju mentalnih i emotivnih problema; umetnost predstavlja snažni medijum u terapeutskoj komunikaciji.
Sačuvana
Asja
Multiple Serendipity
Član
**
Van mreže Van mreže

Poruke: 2632



« Odgovor #1 poslato: Oktobar 06, 2008, 09:42:49 pm »

Tanjug: Crtanje terapija za unesrećenu decu
 26. decembar 2005. 13:49    


Ja sam preživeo "Katrinu", piše na crtežu jednog 15-godišnjaka iz Hjustona čiji autoportret dominira na izložbi dečijih radova posvećenih katastrofalnom naletu uragana avgusta ove godine u SAD.

Taj crtež je prva stvar koju sam uradio posle naleta "Katrine", kaže momčić Redžinald Otkin iz Nju Orleansa koji i danas oseća sreću koja ga je nosila, kao na krilima, dok je crtao sebe u majici na kojoj je velikim slovima svetu objavio radosnu vest da je preživeo.

Na crtežima, radjenim uglavnom markerom ili kreonom, koji su predstavljeni u galeriji Biblioteke u Hjustonu, najviše je straha, suza, tuge, mrtvih ljudi, tela životinja, srušenih kuća... Medjutim, skoro na svakom crtežu, negde u uglu ili u pozadini, vide se krajičak plavog neba, ili žutilo Sunca, ili raskošne boje duge, što psiholozi tumače kao iskazanu nadu.

"Uragan je za mene bio kao neki mali poraz, a ljudima treba vremena da vremena da se vrate predjašnjem normalnom životu, i to korak po korak", odvažano je rekao Redžinald na otvaranju izložbe koja će u Hjustonu trajati do 4. januara, a potom joj sledi nacionalna turneja tokom koje će po gradovima SAD biti prikupljana pomoć za žrtve uragana i promovisana terapija da se crtanjem deca oslobode stresa.

Za izložbu je odabrano samo 30 črteža od više od 600 koje su uradila deca prilikom boravka u prihvatilištima u Hjustonu posle razornog naleta uragana "Katrine" 29. avgusta koji je opustošio priobalni pojas SAD.

mondo
Sačuvana
Asja
Multiple Serendipity
Član
**
Van mreže Van mreže

Poruke: 2632



« Odgovor #2 poslato: Oktobar 06, 2008, 09:44:03 pm »


CRTAČI GRAFITA I MURALA PRISUTNI NA ULICAMA NOVOG SADA
„Dajte nam zid, da ulepšamo grad”
Srpska Atina jeste prestonica Vojvodine, ali kad su u pitanju ulični murali onda zaostaje za Sentom i Suboticom. – Zidna ograda stadiona FK „Kabel” jedino legalno mesto za rad kreativnih novosadskih umetnika

Čovek još od davnih, prvih, nesigurnih koraka na ovoj prelepoj planeti ima potrebu da iskaže mišljenje i usađena mu je ogromna želja za komunikacijom. Crtež, reč, pokret, muzika su samo deo brojnih načina da se nabujale emocije uobliče u gotovu formu. Grafit je priča za sebe.
Urbana sredina i moderniji način ‘ivota stvorili su subkulturu, koja je vidljiva i na ulicama Novog Sada. Buntovnički duh uvek je krasio mladog čoveka, a grafiti su postali idealan način da se kreativna energija fluidno kanališe i raznolikost javno pokaže. Stariji se sigurno sećaju popularnih natpisa na novosadskim zidovima: Torcida, Betšeba, Šlajmara...U međuvremenu Dunav nije promenio tok, ali su našim gradom počeli da duvaju neki obojeni vetrovi i pojavili su se momci (još uvek nema devojaka) koji iscrtavaju fasade Novog Sada. Isti ti mladi umetnici organizovali su izložbu grafita u kafeu “Frida”, koja traje do 25. aprila.

Oprez zbog ilegale

Na zanimljivoj prezentaciji radova, koje su inače u svetu uobičajene, zastupljeni su autori iz Novog Sada, Beograda, Subotice, Zrenjanina i Sente. Imun, Negre, Pekmez, Link, Lemon, Justone, Gie su samo neki od potpisa, koje ćete, ako se malo bolje zagledate primetiti ispod nekog originalnog uličnog crteža u nekom od pomenutih gradova.
Novi Sad jeste prestonica Vojvodine, ali kad su u pitanju grafiti i ulični murali onda zaostaje za Sentom i Suboticom. Zaostatak nije zbog loših radova, nego grad podno Petrovaradinske tvrđave nema zidove na kojima bi mladi umetnici iskazali umeće. U Senti postoji nekoliko iscrtanih zidova, od kojih su neki prostiru više od 100 metara, na kojem su pečat ostavili i inostrani autori, dok Suboticu krase ogromni murali. Kod nas je zasad oslikan zid na stadionu “Kabela”, jer je to jedino mesto na kojem je odobreno crtanje. Nadamo se da neće biti tako zauvek.
Dvadesetčetvorogodišnji Link je rođeni Novosađanin, inače student građevinskog dizajna, a više od pet godina ostavlja ukrasni trag na novosadskim zidinama. U Novom Sadu postoji više crtačkih ekipa, a Link je član DNK (Detelinara nindža klan) i VBS (Vojvodina bombers). Po njegovim rečima crta se po celom gradu, ali se uvek mora biti na oprezu zbog ilegalne radnje, mada mu dosadašnja iskustva s policijom nisu loša. On naglašava da se u zavisnosti od toga šta se crta i koliko vremena je potrebno za umetnički akt, bira lokacija, jer se ne može dugo raditi na javnom mestu. Važno je da na svakom radu mora biti potpis ekipe, a ima više stilova i načina crtanja. To su: brzi fazon, bombing (samo crna i srebrna boja), 3D, pisiranje (slučaj “Kabel”) i likovi.

Grad bez grafita nije grad

- Do pre šest godina u gradu se nije slikalo u kontinuitetu, kao što je sad slučaj. Obično se crtajući skice u svesci vežba, pa se tek onda odabere crtež u zavisnosti od zida – rekao je Link. – U gradu se svi znamo i nije nam cilj da crtamo preko nečijeg rada, mada među nekim klincima postoji “fajt”. Sad su se pojavili šabloni i nalepnice, što je praktičnije i ubrzava rad.
Ovu umetničku aktivnost prati i odgovarajuća muzika, a dosta uličnih umetnika i svira u nekom bendu. Pogrešno je grafite vezivati za hip – hop, jer su u početku crtanje i ova muzika išli zajedno. Link je istakao kako čudan adrenalin radi dok crta, jer zna da je to ilegalno. Najbolje je kad se organizuju “džemovi”. Onda se sakupi više ekipa i crta se na jednom mestu, s tim da sponzor obezbedi lakove i farbe.
- Ne znam dokle ću da se bavim ovom vrstom zabave i mene zanima kad ću da prestanem - čuli smo od Linka. – Bilo bi super kad bi od gradske vlasti dobili neki zid da ga iscrtamo. Sigurno bi ulepšali grad. Postoji ideja da se napravi velika izložba, gde bi se crtalo na platnu. Potrebno je samo naći atraktivnu lokaciju i naravno sponzora.
Jedna boca spreja iznosi 150 dinara, a za ozbiljan crtež potrebno je sedam boja. Bez obzira na sve, ulični slikari ne odustaju od svog stila življenja. U svakom gradu grafiti imaju poseban šmek. Novom Sadu je potrebno samo malo dobre volje da postane šarena nizijska oaza za ponos, jer i onako naš grad lagano gubi sve prepoznatljive osobine koje su ga decenijama krasile. Zašto mu onda ne bi malo udahnuli svežih duginih boja. 19. APRIL 2004. GODINE
dnevnik
Sačuvana
Asja
Multiple Serendipity
Član
**
Van mreže Van mreže

Poruke: 2632



« Odgovor #3 poslato: Oktobar 06, 2008, 09:45:52 pm »

Методама арт – терапије млада сликарка Ирис Паунова помаже људима са психичким проблемима у Аустрији

Животна прича бугарске сликарке Ирис Паунове која више од десет година живи и ради у Аустрији, личи помало на бајку. По завршетку Ликовне гимназије у Софији она је уписала сликарство на Софијској Ликовној академији. Управо тада се одлучила да емигрира у Аустрију‚ што и заправо није њен властити избор‚ него њеног супруга

Слабе зараде и несигурност која је тада владала у Бугарској приморале су их да оду у емиграцију. На почетку је било пуно тешкоћа – морали су најпре научити немачки‚ онда да нађу било какав посао‚ тек толико да се издржавају и да се не би вратили кући. Њена истрајност је била награђена – она је успела да се специјализује у области социјалног рада‚ а да при томе не запостави своје стваралачко израстање. Чак је уживала поштовање истакнутих политичких фигура у Бечу. "Не бих остварила свој садашњи успех да нисам још на почетку ставила себи за циљ да успем по сваку цену – каже Ирис Паунова.
– Пошла сам од нуле‚ на почетку нисам могла бирати шта да радим: била сам чак и куварица‚ али не жалим да сам то морала да радим – присећа се сликарка. На тај начин сам имала могућност да финансирам своје образовање. Затим сам брзо напредовала у каријери у Аустрији‚ уз то не само у области уметности. Дипломирала сам социјалне науке‚ а затим сам се запослила у дому за самохране мајке и незбринуту децу. Истовремено сам завршила и смер арт-терапија која је доста популарна специјалност у свету. Сада је то моје занимање. На моју велику жалост не могу да се издржавам једино као уметник премда сам већ стекла углед доброг слика код аустријске публике. Сада радим као стручњак у фондацији "Помоћ народу" у Аустрији. Ту одржавамо центре за децу која имају здравствене и посебно психичке проблеме. Кроз цртање ја помажем да допремо до суштине њихових унутрашњих проблема и на тој основи да касније донесемо одлуку о целовитом лечењу те деце. Арт-терапија помаже у решавању психичких проблема и код одраслих‚ то је део комплексне терапије пацијената – прича о својим професионалним обавезама Ирис Паунова.
Најчешће Ирис Паунова приказује своје слике представницима политичке елите Аустрије. Мисли да је у те кругове продрла не само због квалитета своје уметности‚ већ и због тога што је доследна‚ истрајна и увек до краја иде за својим циљевима. Изблиза познаје живот Европљана и зато сматра да успешан у том вртлогу и идеја може бити само онај ко верује у властите снаге и могућности:
– Сваке године организујем "дан отворених врата" у једној галерији‚ где и сама имам прилику да излажем своја платна – каже бугарска сликарка. То је начин да популаришем рад својих колега - ликовних уметника. Међу мојим пријатељима има доста емиграната из Турске и Чеченије рецимо. Мислим да свако ко је у одређеној области успео‚ мора својим контактима и могућностима помоћи и другима да учине своје прве кораке у иностранству. Пошто сам ја ликовна уметница‚ мени су најважније емоције које владају човеком - каже још Ирис. Покушавам да преко портрета пропратим све фазе кроз које пролази сензибилитет у нашем животу. Све што је везано за човека‚ надахњује ме у мом стваралаштву и посебно осећања које се појављују у свести и које предодређују наше понашање. Ове године припремам изложбу под насловом "Тибет"‚ тамо ме је заинтригирало једно сеоце‚ чији житељи негују традиције својих предака и баве се јогом. Њима ћу посветити своју изложбу и зато у марту одлазим у Тибет. Надам се да ћу ове године успети да реализујем још једну своју идеју – да приредим велику изложбу у парламенту Аустрије. Зато што у Аустрији има више интересантних личности које сам ја пренела на платно. Нису то политичари‚ сликари или писци. За мене народски човек личи на бескрајну васиону. Душа обичног човека је тема која завређује да буде приказана на сликама – завршава причу о својим стваралачким плановима Ирис Паунова‚ Бугарка која живи у Аустрији.

Аутор: Гергана Манчева
Превела: Ана Андрејева
radio bugarska
Sačuvana
Asja
Multiple Serendipity
Član
**
Van mreže Van mreže

Poruke: 2632



« Odgovor #4 poslato: Oktobar 06, 2008, 10:06:32 pm »

http://www.arttherapy.org/

Američka asocijacija za art terapiju
Sačuvana
Tia
Global Moderator
*****
Van mreže Van mreže

Pol: Žena
Poruke: 4928


Master of the Universe


« Odgovor #5 poslato: Oktobar 06, 2008, 10:18:27 pm »

Ja sam jedno vreme intezivno heklala! To je na mene delovalo tako relaxirajuce, kao da sam uzela nesto za opustanje Cheesy! Zapravo, to su bili trenutci kreativne meditacije iz koje izlazi vidljivi rezultat!
Sačuvana
Asja
Multiple Serendipity
Član
**
Van mreže Van mreže

Poruke: 2632



« Odgovor #6 poslato: Oktobar 06, 2008, 10:21:45 pm »

Ja pletem stalno, odlicna vezba za ruke, sada pletem dzemper
Sačuvana
naca
Global Moderator
*****
Van mreže Van mreže

Pol: Žena
Poruke: 31726


Trudi se da uživa u zivotu, bez obzira na sve!


« Odgovor #7 poslato: Oktobar 06, 2008, 10:31:13 pm »

Nekada sam radila sve ručne radove a najviše vezla goblene,ali mene sad ruke ne slušaju ,zapravo prsti,a i slabo vidim. Cry
Sačuvana
Asja
Multiple Serendipity
Član
**
Van mreže Van mreže

Poruke: 2632



« Odgovor #8 poslato: Oktobar 06, 2008, 10:35:21 pm »

radila sam i makrame, obicno za saksije za cvece, sada ne, mora da se stoji
Sačuvana
Tia
Global Moderator
*****
Van mreže Van mreže

Pol: Žena
Poruke: 4928


Master of the Universe


« Odgovor #9 poslato: Oktobar 06, 2008, 10:59:16 pm »

Mene ruke nisu sluzile par godina ali sad su relativno ok. Samo sada ne radim nista od rucnog rada!
Zasto mora da se stoji za makrame?
Sačuvana
Asja
Multiple Serendipity
Član
**
Van mreže Van mreže

Poruke: 2632



« Odgovor #10 poslato: Oktobar 06, 2008, 11:15:36 pm »

dugacki su kanapi, to je ako se hoce korpa za saksije. ali ako se hoce tapiserija ili nesto manje onda ne mora
Sačuvana
Tia
Global Moderator
*****
Van mreže Van mreže

Pol: Žena
Poruke: 4928


Master of the Universe


« Odgovor #11 poslato: Oktobar 07, 2008, 03:28:06 am »

A ja bih bas korpu za saksije volela da imam Sad!
Jel to znaci da taj "rad" kad se radi mora da se zakaci za neki plafon ili .... ? Da li postoje bar teorijske sanse da se sedi? Koliko se dugo radi?
Izvini ako te gnjavim ali bas bih volele da znam kako izgleda praviti to Smiley! Imala sam i ja neke decije pokusaje ..... upletanja konca, kanapa na ramu sa exserima ! Pokusala sam da ispletem jednu ogrlicu ali je nisam nikad zavrsila   Cry
Sačuvana
Asja
Multiple Serendipity
Član
**
Van mreže Van mreže

Poruke: 2632



« Odgovor #12 poslato: Oktobar 07, 2008, 09:29:07 am »

ja bih kacila na regal sto vise tj. koliko ja mogu u stojecem stavu da dohvatim, dok pletem kanapi se smanjuju tj. plete se. ima na netu o makrameu, bodovi i ideje. kada se umoris ostavis, pa kad budes mogla.
Vremenski se radi u zavisnosti koje bodove izaberes. ne secam se kolik vremenski. AKo bih izabrala tanji kanap onda bi trajalo dize a kad je deblji brze, za jedan dan, i to sa pauzama
Sačuvana
Asja
Multiple Serendipity
Član
**
Van mreže Van mreže

Poruke: 2632



« Odgovor #13 poslato: Oktobar 07, 2008, 09:50:42 am »





ja sam koristila ove bodove za korpe




http://www.elainecraft.com/instructions/instructions.html
na ovoj adresi su prikazani svi bodovi koji se koriste u makrameu
Sačuvana
olja
Član
**
Van mreže Van mreže

Pol: Žena
Poruke: 1698



« Odgovor #14 poslato: Oktobar 07, 2008, 10:10:55 am »

I ja volim sve vidove ručnog rada, naučila sam da pletem kao devojčica sa 10 godina.

Naco, Asja možete da probate da šijete ukrasne jastučiće, može da se sedi, ne treba velika preciznost, jednostavno je i korisno! Wink

Ja obožavam da šijem!
Sačuvana
Stranice: [1] 2
  Štampaj  
 
Prebaci se na:  

Tekstovi objavljeni na ovom sajtu su autorsko delo i zajedničko vlasništvo sajta www.hendidrustvo.info i autora tekstova. Svaki korisnik ovog sajta je odgovoran za sadržaj svoje poruke koju objavi na sajtu. Sajt se odriče svake odgovornosti za sadržaj tih poruka. Dalja distribucija tekstova dozvoljena je isključivo u nekomercijalne svrhe i uz jasno citiranje izvora i autora poruke, kao i internet adrese na kojoj se original nalazi. Ako su u pitanju tekstovi, koji prenose lične događaje i sudbine korisnika ovog sajta, za njih morate dobiti dozvolu od autora. Takođe, za ostale vidove distribucije, obavezni ste da prethodno zatražite odobrenje od administratora www.hendidrustvo.info sajta ili autora teksta.