CRTAČI GRAFITA I MURALA PRISUTNI NA ULICAMA NOVOG SADA
„Dajte nam zid, da ulepšamo grad”
Srpska Atina jeste prestonica Vojvodine, ali kad su u pitanju ulični murali onda zaostaje za Sentom i Suboticom. – Zidna ograda stadiona FK „Kabel” jedino legalno mesto za rad kreativnih novosadskih umetnika
Čovek još od davnih, prvih, nesigurnih koraka na ovoj prelepoj planeti ima potrebu da iskaže mišljenje i usađena mu je ogromna želja za komunikacijom. Crtež, reč, pokret, muzika su samo deo brojnih načina da se nabujale emocije uobliče u gotovu formu. Grafit je priča za sebe.
Urbana sredina i moderniji način ‘ivota stvorili su subkulturu, koja je vidljiva i na ulicama Novog Sada. Buntovnički duh uvek je krasio mladog čoveka, a grafiti su postali idealan način da se kreativna energija fluidno kanališe i raznolikost javno pokaže. Stariji se sigurno sećaju popularnih natpisa na novosadskim zidovima: Torcida, Betšeba, Šlajmara...U međuvremenu Dunav nije promenio tok, ali su našim gradom počeli da duvaju neki obojeni vetrovi i pojavili su se momci (još uvek nema devojaka) koji iscrtavaju fasade Novog Sada. Isti ti mladi umetnici organizovali su izložbu grafita u kafeu “Frida”, koja traje do 25. aprila.
Oprez zbog ilegale
Na zanimljivoj prezentaciji radova, koje su inače u svetu uobičajene, zastupljeni su autori iz Novog Sada, Beograda, Subotice, Zrenjanina i Sente. Imun, Negre, Pekmez, Link, Lemon, Justone, Gie su samo neki od potpisa, koje ćete, ako se malo bolje zagledate primetiti ispod nekog originalnog uličnog crteža u nekom od pomenutih gradova.
Novi Sad jeste prestonica Vojvodine, ali kad su u pitanju grafiti i ulični murali onda zaostaje za Sentom i Suboticom. Zaostatak nije zbog loših radova, nego grad podno Petrovaradinske tvrđave nema zidove na kojima bi mladi umetnici iskazali umeće. U Senti postoji nekoliko iscrtanih zidova, od kojih su neki prostiru više od 100 metara, na kojem su pečat ostavili i inostrani autori, dok Suboticu krase ogromni murali. Kod nas je zasad oslikan zid na stadionu “Kabela”, jer je to jedino mesto na kojem je odobreno crtanje. Nadamo se da neće biti tako zauvek.
Dvadesetčetvorogodišnji Link je rođeni Novosađanin, inače student građevinskog dizajna, a više od pet godina ostavlja ukrasni trag na novosadskim zidinama. U Novom Sadu postoji više crtačkih ekipa, a Link je član DNK (Detelinara nindža klan) i VBS (Vojvodina bombers). Po njegovim rečima crta se po celom gradu, ali se uvek mora biti na oprezu zbog ilegalne radnje, mada mu dosadašnja iskustva s policijom nisu loša. On naglašava da se u zavisnosti od toga šta se crta i koliko vremena je potrebno za umetnički akt, bira lokacija, jer se ne može dugo raditi na javnom mestu. Važno je da na svakom radu mora biti potpis ekipe, a ima više stilova i načina crtanja. To su: brzi fazon, bombing (samo crna i srebrna boja), 3D, pisiranje (slučaj “Kabel”) i likovi.
Grad bez grafita nije grad
- Do pre šest godina u gradu se nije slikalo u kontinuitetu, kao što je sad slučaj. Obično se crtajući skice u svesci vežba, pa se tek onda odabere crtež u zavisnosti od zida – rekao je Link. – U gradu se svi znamo i nije nam cilj da crtamo preko nečijeg rada, mada među nekim klincima postoji “fajt”. Sad su se pojavili šabloni i nalepnice, što je praktičnije i ubrzava rad.
Ovu umetničku aktivnost prati i odgovarajuća muzika, a dosta uličnih umetnika i svira u nekom bendu. Pogrešno je grafite vezivati za hip – hop, jer su u početku crtanje i ova muzika išli zajedno. Link je istakao kako čudan adrenalin radi dok crta, jer zna da je to ilegalno. Najbolje je kad se organizuju “džemovi”. Onda se sakupi više ekipa i crta se na jednom mestu, s tim da sponzor obezbedi lakove i farbe.
- Ne znam dokle ću da se bavim ovom vrstom zabave i mene zanima kad ću da prestanem - čuli smo od Linka. – Bilo bi super kad bi od gradske vlasti dobili neki zid da ga iscrtamo. Sigurno bi ulepšali grad. Postoji ideja da se napravi velika izložba, gde bi se crtalo na platnu. Potrebno je samo naći atraktivnu lokaciju i naravno sponzora.
Jedna boca spreja iznosi 150 dinara, a za ozbiljan crtež potrebno je sedam boja. Bez obzira na sve, ulični slikari ne odustaju od svog stila življenja. U svakom gradu grafiti imaju poseban šmek. Novom Sadu je potrebno samo malo dobre volje da postane šarena nizijska oaza za ponos, jer i onako naš grad lagano gubi sve prepoznatljive osobine koje su ga decenijama krasile. Zašto mu onda ne bi malo udahnuli svežih duginih boja. 19. APRIL 2004. GODINE
dnevnik