U Beogradu postoji samo jedan govorni semafor koji pomaže slepim i slabovidim osobama da pređu na drugu stranu ulice, kad nemaju pratioca. U udruženju slepih i slabovidih osoba „Beli štap“ napominju da bi postavljanje takvih uređaja pomoglo, ali ne bi u potpunosti rešilo probleme.
Na raskrsnici Cara Dušana i Filipa Višnjića u Zemunu postoji govorni semafor koji slepe i slabovide obaveštava kad mogu da pređu ulicu. Za vreme trajanja zelenog svetla govorni semafor ponavlja: „Možete preći ulicu Filipa Višnjića, možete preći ulicu Filipa Višnjića...“. Ovaj semafor postavljen je na inicijativu Škole za učenike oštećenog vida „Veljko Ramadanović“ u Cara Dušana 143. Dok neki gradovi u Srbiji imaju po nekoliko takvih semafora (Subotica i Novi Sad), u Beogradu je još u toku ispitivanje svrsishodnosti takvog uređaja.
- Govorni uređaj je postavljen u martu mesecu i ispitivanje njegove korisnosti će trajati do kraja godine. To je pilot projekat u kome učestvuje i škola. Razgovaraćemo i sa decom da bi videli koliko im takav uređaj zaista pomaže. Postoji mogućnost da se uređaji postave i na drugim lokacijama u gradu, ali najpre treba ispitati koliko bi postavljen doprineo bezbednosti u saobraćaju ljudi sa oštećenjima vida - kaže Ljiljana Kuzmanović iz Sekretaijata za saobraćaj.
Ona napominje da su potencijalne lokacije gde će možda biti instaliran ovakav vid pomoći na mestima u blizini škola i udruženja za slepe i slabovide osobe. Dakle, semafori sa govornim automatima nedostaju u blizini Jevrejske, Cetinjske , Cvijićeve, Filipa Filipovića, Sredačke...sve su to ulice u kojima se nalaze institucije i škole za slepe i slabovide u Beogradu. Na 24 raskrsnice u Beogradu postoje zvučni semafori, koji takođe pomažu slepima za lakšu orijentaciju u prostoru, ali je utisak da bi broj govornih ili zvučnih semafora mogao da se poveća.
Svaka inicijativa bilo koje škole ili ustanove je dobrodošla. I bez toga mi pratimo saobraćajne tokove u blizini tih institucija, posebno škola, navodi Kuzmanović.
U školi „Veljko Ramadanović“ u Zemunu slepa i slabovida deca uče da se orijentišu u prostoru i da se samostalno kreću. Postavljanje više govornih uređaja na semafore u velikoj mrei bi pomoglo snalaženje slepih i slabovidih u prostoru, i obezbedilo im da lakše pređu ulicu.
Nema peripatologa
Vesna Nestorović iz udruženja za slepe i slabovide osobe „Beli štap“ kaže da povećanje broja govornih i zvučnih semafora može da pomogne, ali da to neće rešiti jedan od najvećih poblema slepih u Beogradu i Srbiji nemogućnost samostalnog kretanja.
- Nema ko da obučava ljude da se samostalno krecu. To ne može da se nauči od članova porodice ili prijatelja, već za to postoje obučeni stručnjaci koji se zovu peripatolozi i kojih u Srbiji, nažalost, nema. Za dolazak peripatologa iz inostranstva neophodna su velika materijalna sredstva, zbog čega bi i država trebalo aktivnije da se uključi u ovaj problem - navodi Nestorović.
Izvor
Blic