Odredbom člana 1. Odluke o javnim parkiralištima (“Službeni list grada Beograda”, br. 18/2003 i 3/2006), propisano je da se ovom Odlukom uređuju uslovi i način organizovanja poslova u obavljanju komunalne delatnosti održavanja javnih parkirališta, kao i uslovi korišćenja javnih parkirališta na području gradskih opština: Voždovac, Vračar, Zvezdara, Zemun, Novi Beograd, Palilula, Rakovica, Savski venac, Stari grad i Čukarica.
Odredbama člana 4. Odluke, propisano je da javna parkirališta u smislu odredaba Odluke jesu površine određene za parkiranje motornih vozila; da javna parkirališta mogu biti opšta i posebna; da se javnim parkiralištima, u smislu odredbe Odluke, ne smatraju posebni prostori za parkiranje motornih vozila koji pripadaju određenom objektu (fabrika, ustanova, taksi stajališta i dr).
Odredbom člana 5. stav 2. Odluke, propisano je da opšta parkirališta određuje organizacija gradske uprave nadležna za poslove saobraćaja.
Odredbama člana 6. Odluke, propisano je da su posebna parkirališta objekti i površine uređeni i izgrađeni za parkiranje motornih vozila sa kontrolisanim ulaskom i izlaskom vozila; da se kontrola ulaska i izlaska vozila sa posebnog parkirališta vrši postavljanjem rampe i izgradnjom ili postavljanjem objekta za naplatu; da posebna parkirališta mogu biti trajnog i privremenog karaktera; da korisnik prostora iz člana 4. stav 3. Odluke može ih ustupiti preduzeću, koje će te prostore urediti kao posebna parkirališta.
Odredbama člana 7. Odluke, propisano je da se javna parkirališta kategorišu prema zonama i dozvoljenom vremenu parkiranja; da se organizaciona jedinica gradske uprave nadležna za poslove saobraćaja za područje gradskih opština iz člana 1. Odluke, u zavisnosti od potrebe parkiranja, određuje zone iz stava 1. ovog člana, kao i dozvoljeno vreme parkiranja na javnim parkiralištima u tim zonama.
Odredbama člana 8. Odluke, propisano je da se javna parkirališta obeležavaju saobraćajnom signalizacijom u skladu sa propisima o bezbednosti saobraćaja; da javna parkirališta imaju na vidnom mestu istaknuto obaveštenje koje sadrži: zone, kategorije motornih vozila koja se mogu parkirati, način parkiranja i naplate, kao i vremensko ograničenje korišćenja javnog parkirališta.
Odredbama člana 9. Odluke, propisano je da se o obeležavanju opštih parkirališta stara organizaciona jedinica gradske uprave nadležna za poslove saobraćaja; da se o održavanju i obeležavanju posebnih parkirališta stara Preduzeće.
Odredbama člana 10. Odluke, propisano je da se javna parkirališta koriste za parkiranje motornih vozila pravnih, fizičkih lica i preduzetnika (korisnika); da se korisnikom parkirališta u smislu odredaba Odluke smatra vozač ili vlasnik vozila, ako vozač nije identifikovan; da je organizaciona jedinica gradske uprave nadležna za poslove saobraćaja dužna da na opštem, a preduzeće na posebnom parkiralištu u zavisnosti od kapaciteta, odredi parking mesta za vozila invalida; da će organizaciona jedinica gradske uprave nadležna za boračku i invalidsku zaštitu, odnosno socijalna pitanja, odrediti koja kategorija invalida može koristiti parkirališta iz stava 3. ovog člana i svojim aktom izdati nalepnicu za obeležavanje vozila ove kategorije korisnika.
Odredbama člana 13. Odluke, propisano je da fizička lica, preduzetnici i pravna lica (stanari, invalidi, korisnici poslovnog prostora) na prostorima i pod uslovima koje organizaciona jedinica gradske uprave nadležna za poslove saobraćaja utvrdi svojim aktom iz člana 7. Odluke mogu javna parkirališta koristiti kao povlašćeni korisnici; da povlašćenim korisnicima iz stava 1. ovog člana Preduzeće izdaje povlašćenu parking kartu; da se fizičkom licu može izdati najviše jedna povlašćena parking karta, a pravnom licu i preduzetniku najviše tri; da povlašćenu parking kartu povlašćeni korisnik može koristiti isključivo za vozilo za koje je ova karta izdata.
Odredbom člana 14. stav 2. Odluke propisano je da organizaciona jedinica gradske uprave može odobriti rezervaciju opšteg parkirališta invalidnim licima iz člana 10. stav 4. ove odluke.
Odredbama člana 15. Odluke, propisano je da je za korišćenje javnog parkirališta korisnik dužan da plati odgovarajuću naknadu koju utvrđuje Preduzeće za određeno vreme korišćenja; da za korišćenje opšteg parkirališta sa rezervacijom korisnik plaća lokalnu komunalnu taksu, u skladu sa posebnom odlukom; da izuzetno od stava 1. i 2. ovog člana, korišćenje obeleženog parking mesta za invalidna lica iz člana 10. stav 4. Odluke je besplatno; da Izvršni odbor Skupštine grada daje saglasnost na cenovnik preduzeća.
Odredbom člana 16. stav 1. tačka c, Odluke propisano je da korisnik javnog parkirališta obavezan je da: koristi parking mesto u skladu sa saobraćajnim znakom, horizontalnom ili vertikalnom signalizacijom kojom je označeno parking mesto.
Odredbom člana 18. stav 1. Odluke propisano je da kontrolu parkiranja, odnosno ispravnost korišćenja javnih parkirališta vrše ovlašćeni kontrolori Preduzeća.
Odredbom člana 20. Odluke, između ostalog propisano je da je na javnim parkiralištima zabranjeno: parkiranje vozila suprotno saobraćajnom znaku, horizontalnoj i vertikalnoj signalizaciji (parkiranje na pretplatnom parking mestu, ometanje korišćenja parkirališta i dr.), vršiti zauzimanje parking mesta putem ograđivanja ili ometanje parkiranja drugih vozila, na parking mestu postavljati ograde ili slične prepreke.
Odredbama člana 21. Odluke, propisano je da nadzor nad primenom odredaba Odluke i nad zakonitošću rada Preduzeća, vrši organizaciona jedinica gradske uprave nadležna za poslove saobraćaja; da poslove inspekcijskog nadzora nad primenom Odluke i akata donetih na osnovu Odluke, kao i nad obavljanjem komunalne delatnosti vrši organizaciona jedinica uprave gradske opštine nadležna za poslove komunalne inspekcije.
Odredbom člana 22. Odluke između ostalog propisano je da će se novčanom kaznom od 5.000 do 500.000 dinara kazniti za prekršaj preduzeće ako: na posebnim parkiralištima ne odredi parking mesta za vozila invalida (član 10. stav 3).
Odredbama člana 23. Odluke propisano je da će se novčanom kaznom od 5.000 do 250.000 dinara kazniti za prekršaj preduzeće ili drugo pravno lice ako:
1. koristi javno parkiralište suprotno odredbama člana 13,
2. koristi javno parkiralište suprotno odredbama člana 14,
3. ne postupi u skladu sa odredbama člana 16. i 17. stav 2,
4. postupa suprotno odredbama člana 20;
da će se za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniti novčanom kaznom od 250 do 25.000 dinara odgovorno lice u pravnom licu; da će se za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniti preduzetnik novčanom kaznom od 2.500 do 200.000 dinara; da će se za prekršaj iz stava 1. tačke 1, 3. i 4. ovog člana kazniti fizičko lice novčanom kaznom od 250 do 25.000 dinara.
Iako je odredbom člana 18. stav 1. Odluke propisano da kontrolu parkiranja, odnosno ispravnost korišćenja javnih parkirališta vrše ovlašćeni kontrolori preduzeća, vrlo je važno primetiti da u navedenoj odredbi, kao u ostalom ni u preostalom delu Odluke niti drugim važećim propisima, nije regulisano pitanje ko kontroliše ispravnost korišćenja parkirališta namenjenih osobama sa invaliditetom. Danas u Beogradu postoji praksa da osoba sa invaliditetom ili bilo koji drugi građanin, pozove i obavesti policiju o tome da je parking mesto rezervisano za invalida, zauzeto od strane vozila bez invalidske nalepnice. Naš je stav da to nije prihvatljiv niti dovoljan način da se licima sa posebnim potrebama omogući da koriste svoje pravo parkiranja na obeleženim mestima. U tom smislu možemo da navedemo odredbu člana 13. Zaključak o organizaciji naplate i kontrole parkiranja na području grada Pule, kojim je propisano da kontrolu parkiranja (pravilnost korišćenja rezervisanih parking mesta, parking mesta namenjenih za osobe sa invaliditetom u zoni naplate, parking mesta za autobuse u zoni naplate, auto ulaza u zoni naplate i javnih parking mesta pod naplatom - plaćanja naknade za parkiranje i vreme dopuštenog trajanja parkiranja, kao i ometanje pristupa parkirnom automatu i nesmetanom izlasku drugog korisnika parkirališta pod naplatom) obavlja ovlašćena osoba organizatora parkiranja. Međutim, kako u Beogradu ovlašćeni kontrolori Preduzeća kontrolišu parkiranje u zonama u vremenu od 7 sati ujutru do 9 sati uveče, radnim danom, i od 7 sati ujutru do 2 sata po podne vikendom, to parking mesta namenjena za osobe sa invaliditetom, ostaju nekontrolisana u preostalom delu dana, kao i nedeljom. Veoma je važno naglasiti da mesta rezervisana za lica sa invaliditetom, iako se nalaze na opštim parkiralištima, ne smeju da podležu vremenskim ograničenjima, već moraju biti dostupna vozačima - osobama sa invaliditetom tokom 24 časa.
Mišljenja smo zato da je neophodno ovo pitanje zakonski regulisati i kontrolu invalidskih mesta dodeliti saobraćajnoj policiji, koja je u funkciji 24 časa.
Neophodno je napomenuti da je sekretar Sekretarijata za socijalnu i dečiju zaštitu doneo rešenje o kategorijama invalida koji mogu da koriste javna parkirališta (obzirom na to da se radi o korisnicima sa visokim stepenom invalidnosti, koji im onemogućava korišćenje javnog gradskog prevoza, a imaju svakodnevne potrebe da koriste sopstvena vozila i da ih parkiraju na parking mestima koja su najbliža ustanovama i organizacijama gde ostvaruju zdravstvenu zaštitu, građanska i druga prava, pa je neophodno da se na svakom parkingu obezbedi određeni broj parking mesta za parkiranje vozila navedenih kategorija invalidnih lica), i to:
1. Na javnim parkiralištima na teritoriji gradskih opština grada Beograda parking mesta za parkiranje vozila invalida mogu da koriste invalidi sledećih kategorija:
- invalidi sa 80%, 90% i 100% invalidnosti, odnosno I, II i III stepen telesnog oštećenja donjih ekstremiteta, karlice i slepa lica sa 90% ili 100% oštećenja vida;
- lica na dijalizi - koja svojim vozilom odlaze na dijalizu;
- roditelji, odnosno staraoci invalidne dece sa oštećenjima donjih ekstremiteta i karlice, kao i slepe dece, pod uslovom da pohađaju specijalnu školu, fakultet, ili da su smeštena u ustanovu za dnevni boravak, ili da idu na rehabilitaciju ili redovan lekarski tretman.
2. Invalidna lica iz tačke 1. ovog rešenja mogu da koriste parking mesta na opštim parkiralištima koja odredi i vidno obeleži Sekretarijat za saobraćaj, odnosno parking mesta na posebnim parkiralištima koja odredi preduzeće.
3. Invalidna lica će koristiti parking mesta, koja odredi i vidno obeleži Sekretarijat za saobraćaj, besplatno, uz uredno izdatu nalepnicu, koju za potrebe invalida od “Parking servisa” pribavlja Sekretarijat za socijalnu i dečiju zaštitu.
4. Invalidna lica iz tačke 1. ovog rešenja uz potvrdu Sekretarijata za socijalnu i dečiju zaštitu (da su ostvarili pravo na nalepnicu) mogu podneti zahtev Sekretarijatu za saobraćaj radi rezervacije parking mesta na opštim parkiralištima pod uslovima koje utvrdi Sekretarijat za saobraćaj, odnosno na posebnim parkiralištima koje utvrdi preduzeće.
6. O izvršenju ovog rešenja staraće se Sekretarijat za socijalnu i dečiju zaštitu.
U obrazloženju navedenog rešenja naznačeno je da je Skupština grada Beograda na sednici održanoj 4. jula 2003. godine donela Odluku o javnim parkiralištima (“Službeni list grada Beograda”, br. 18/02), a da je odredbom člana 10. Odluke nadležni organ Gradske uprave za poslove saobraćaja obavezan da na opštem parkiralištu, a preduzeće na posebnom parkiralištu, zavisno od kapaciteta, odredi parking mesta za vozila invalida. Istom odlukom Sekretarijat za socijalnu i dečiju zaštitu obavezan je da donese akt kojim će utvrditi koje kategorije invalida svoja vozila mogu da parkiraju na parking mestima koja odredi Sekretarijat za saobraćaj (uz nalepnicu za besplatno parkiranje kojom su obeležena vozila ove kategorije korisnika).
Problem je to što parking mesta rezerviranih za osobe sa invaliditetom ipak još nema dovoljno (npr. dva parkirna mesta ispred bolnice), a ispred mnogih, životno važnih ustanova (domovi zdravlja, banke, pošte, prodavnice, pozorišta…) nema ih uopšte. Problem je takođe i to što tamo gde i postoje mesta namenjena za parkiranje vozila osoba sa invaliditetom, ta mesta često nisu dobro postavljena, na neka su postavljeni saobraćajni znaci ili gvozdeni stubići koji onemogućavaju parkiranje, neka su toliko uska da je parkiranje nemoguće u uslovima saobraćaja u širokim ulicama, a u slučajevima kada na označena mesta svoja vozila parkiraju vozači masovne populacije, oni retko bivaju kažnjeni.
Tema parking mesta namenjenih za osobe sa invaliditetom, otvara još jedno pitanje, a to je obezbeđivanje pristupnih mesta za invalide čiji je mogućnost kretanja izuzetno ograničena, i koja, samim tim, treba da se nalaze u neposrednoj blizini odredišta. Mišljenja smo da je takva parking mesta potrebno postaviti ispred ili u neposrednoj blizini objekata od javnog značaja, propisati udaljenost od pristupnog mesta do ulaza u objekat, odrediti kategorije invalida koji bi imali pravo da se na pristupna mesta parkiraju (npr. 80% invalidnosti), vrste oštećenja (npr. senzorna oštećenja - slepi), kao i organ nadležan za davanje dozvole za parkiranje na pristupnim mestima. Pristupna mesta bi trebalo označiti znakom pristupačnosti koji bi važio samo za osobe otežanog kretanja, odnosno za osobe čija je mogućnost kretanja toliko ograničena da im je moguće kretanje do 100 metara (npr. osobe sa invaliditetom koje se kreću pomoću invalidskih kolica, slepe osobe, osobe na dijalizi). Bilo bi potrebno odrediti i organ koji će izdavati znak pristupačnosti.
“Slepilo i gluvoća mogu i da ne budu hendikep. Ako stvorimo takvu zemlju u kojoj će slep i gluv čovek naći svoje mesto u životu, u kojoj slepilo neće obavezno značiti hendikepiranost, onda u njoj ni slepilo neće biti hendikep” (Uvod u defektologiju”, Lav S. Vigotski, izdanje Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1996. godine, strana 71).
pravni informator 10/2006