HRANA IZ MORA – UŽITAK ILI LIJEK! Posljednjih desetak godina, nagomilali su se ozbiljno argumentirani znanstveni radovi o vezi konzumiranja hrane iz mora i zdravstvenog stanja lokalnog stanovništva. Održani su brojni stručni skupovi o polinezasićenim masnim kiselinama (PUFA) u svakodnevnoj prehranii i o njihovu utjecaju na pojavu degenarativnih bolesti, pa i na razvoj djece, ali ono što je posebno zanimiljivo, najveći dio zbivanja odigrao se izvan Hrvatske, premda ova zemlja ima oko 1000 km obale. Rezultati su toliko dobri da zapravo pozitivni učinci hrane iz mora na zdravlje čovjeka više nitko pametan ne dovodi u pitanje. Ostaje pitanje kako znanja pretočiti u prehrambene navike!
Zdravstveni imidž hrane iz mora potječe od ribljeg ulja!
Slogan “zdravlje iz mora” počeo je ribljim uljem i zapravo tek sada je otkriveno da nije bio bez osnova.Tijekom posljednjih 100 godina bilo je mnogo priča o “ljekovitosti” ove i one tvari iz namirnica i mnoge od njih je vrijeme pregazilo pa i demantiralo. Jedna je priča ipak postala stvarnost a to je priča o ribljem ulju! Od vremena kada su djeca nevoljko morala svakodnevno konzumirati žlicu ribljeg ulja i kod toga čepiti nos da ne osjete neugodan riblji miris, pa do današnjih dana kada se iz džepa izvadi pakovanje mekih kapsula i po želji uzmu koncentrirani oblici EPA I DHA, prošlo je pedesetak godina. Tehnologija prerade se bitno promjenila ali ljekovitost je ostala, s tim što su učinci daleko bolji jer je pozornost stručnjaka fokusirana na 2 djelatne supstancije popularno nazvane Omega-3 masne kiseline. Gdje ima riblje masnoće ima i ovih tvari a što je riba masnija, Omega-3 masnih kiselina ima više. Najjeftiniji izvor ovih tvari u nas su srdjelice; oni koji izbjegavaju masnu morsku ribu, zapravo bacaju lijek u kantu za smeće! Ali, ako se sjećamo da smo sve do nedavno posijama i sirutkom hranili krave, a da danas prodajemo u ljekarnama njihove dijetetske pripravce, onda nam za to ne mora biti previše žao.
Klasično riblje ulje dobiva se postupkom ekstrakcije iz jetara velikih riba ali i iz drugih morskih sirovina kod čega je najvažnija njihova cijena. Krupni nedostaci klasičnog ribljeg ulja koje je dolazilo u bačvama i u kontaktu s zrakom i svijetlom se lako kvarilo, jeste intenzivni riblji miris, sadržaj kolesterola te sadržaj vitamina D i A. Drugim riječima, da bi netko dobio djelatne supstancije, on je morao konzumirati i druge u pravilu nepoželjne tvari. Danas je to srećom prošlost jer se pojam “ribljeg ulja” izgubio budući da ono što se dobiva iz nekih umjetno uzgojenih algi nema ni traga od ribe, zapravo su čiste omega-3 masne kiseline, koje nemaju riblji miris, kolesterola ni vitamina.
Revolucija u kuhinji; riba umjesto crvenog mesa!
Svi se svjetski stručnjaci za prehranu slažu da je za zdravlje najvažnija “revolucija” koja se zove kućna zamjena “crvenog” mesa (svinjetina, govedina) morskom ribom. Zašto? Meso morske ribe po svojoj strukturi spada u dijetetske namirnice jer ima manje masnoće, manje kolesterola i manje zasićenih masti, što istovremeno znaći i manju energetsku vrijednost. Probava ribe kraće traje, manje opterećuje probavne organe, izaziva manje lučenje žućnih kiselina. Analize pokazuju da aminokiselinski sastav riibe nije ništa lošiji od svinjskog mesa, a o sadržaju vitalnih elemenata joda i selena da i ne govorimo. I sada dolazimo i do onoga što je najvažnije; riba sadrži u masnoj strukturi zaštitne Omega-3 masne kiseline kojih kod crvenog mesa nema ili ih ima samo u tragovima. Sve je jasno a jasno je i što bi trebalo napraviti ali do trenutka kad čovjek ne osjeti miris svinjskog pečenja!
Svježa (ohlađena) riba je najbolja riba ali kad nema druge dobra je i ona zaleđena pod uvjetom da nije starija od 3 mjeseca, što se lako provjerava probom pečenja. I sve ostale namirnice iz mora (škampi, školjkaši, raci) sadrže Omega-3 masne kiseline pa je primjerice, naše popularno dalmatinsko jelo “Fruti di mare” apsolutno ljekovito pogotovo kad se zalije crnim vinom. Što se tiće pripreme (koja nije nevažna) opet je najbolje ono što rade Dalmatinci tj najbolje je pečenje “na gradele” pogotovo ako se “podmazuje” maslinovim uljem.
Trebalo bi znati da obilje Omega-3 masnih kiselina sadrže one migracijske ribe koje obitavaju neposredno ispod morske površine. Naime, iste se masne kiseline sintetiziraju od planktona kojim se ribe hrane, a dobro je znano da se plankton zadržava na površini. Bijela riba sadrži oko 3% masti, srednje masne ribe imaju oko 7% masnoće, a preko toga pa sve do 20% su visoko masne ribe (srdjele, haringe). Zanimljivo je da neke ribe deponiraju masnoću ispod kože sa strane trbušnog dijela, a druge u jetri (bakalar, morski pas). Kod konzerviranja ribe pravi se klasična rekao bih kobna greška; umjesto ljekovitog ribljeg ulja, stavlja se sjemensko ulje a riblje se baca tko zna kuda! Uz to se deklarira “čisto sjemensko ulje” Razlog? Nešto zbog tipičnih organoleptićkih svojstava (ima ljudi koji ne podnose riblji miris) a nešto zbog tehnoloških razloga.
Eskimi su pomogli da otvorimo oči!
Danski Nobelovac Krogh, počeo je 1908 godine vrlo ozbiljno istraživati prehranu Eskima. Njegovo prvo zapažanje bilo je da se Eskimi isključivo hrane plodovima iz mora, da u takvoj hrani gotovo uopće nema ugljikohidrata te da najveći dio ukupne prehrane čine masnoće (oko 90%). Kasnija zapažanja su to potvrdila i otkrila da unatoč tome kod njih nema srčanog i moždanog udara, dakle oboljenja koja doslovce “kose” Amerikance i Europljane. Treba znati da su Eskimi najveći mesožderi na svijetu, a slanina morskih životinja (tuljani) im je najveća poslastica. Ako te činjenice stoje (o čemu nema dvojbe), što se to zapravo događa u njihovu organizmu što kod drugih nema? Ljudski organizam sintetizira svoje masti od masnih kiselina koje unosi s hranom. Zahvaljujući potpuno drukčijoj strukturi masti morskih životinja u kojoj dominiraju polinezasićene masti EPA i DHA, kod Eskima oboljevanja od ateroskleroze nema. Ima dakle, nešto što štiti nježnu unutrašnju ovojnicu njihovih arterija pa se masni plakovi ne zaustavljaju. Budući da mi nemamo tuljane moramo konzumirati više ribe ili još jednostavnije - moramo uzimati kapsule da bismo približno promjenili naše masti.
Da bi se otkrilo blagotvorno djelovanje ovih tvari na zdravlje, danski su istraživači potrošili desetak godina. Zaključak je nedvojben; Eskimi su unatoč ekstremno masnoj hrani zaštićeni od srčanih oboljenja zahvaljujući polinezasićenim masnim kiselinama koje obuhvaćamo popularnim nazivom Omega-3 (EPA i DHA). Kakvo je njihovo djelovanje? One djeluju na stanične membrane cijelog organizma, a to je mjesto zbivanja svih biokemijskih reakcija pa tako i u krvnim žilicama. Kada ih ima dovoljno u hrani koju konzumiramo, sve je dobro (normalno) a kada ih nema procesi krenu naopako. Budući da kod srčanog i moždanog udara nije u pitanju samo stvaranje krvnog ugruška već i stanje nježnog površinskog epitela arterija, kao i stanje masnoća u krvi (grušanja) nije teško shvatiti da svaki poremećaj ravnoteže može imati posljedice. Naime, masnoća u krvi Danaca i Eskima pa ni vrijeme grušanja nije nikako isto premda geografski nisu previse udaljeni.
Po svemu sudeći, ljekovitost Omega-3 masnih kiselina kojima obiluje hrana Eskima sastoji se u slijedećem:
spuštaju razinu ukupnih masnoća u krvi a osobito LDL frakcije, reducirajući tako “sirovinsku” osnovu za stvaranje masnih plakova (koji se talože u žilicama),
spuštaju razinu kolesterola u krvi (manje kolesterola, manje plakova)
kao izrazito bioaktivne tvari, Omega-3 masne kiseline (produžuju vrijeme grušanja)
imaju pozitivnog utjecaja na upalne promjene i staničnu obranu tkiva
imaju izrazito profilaktično djelovanje kod raznih degenerativnih bolesti
Ide se tako daleko da ugledni stručnjaci iz svijeta tvrde kako se radi o najjeftinijem lijeku za spriječavanje srčanih bolesti, osobito najgore posljedice, srčanog udara! Poznati prof dr Walter Schulz s Sveučilišta u Kelnu izjavio je nedavno da su Omega-3 masne kiseline u koncentriranom obliku najveća medincinska inovacija posljednjih 20 godina!
Riba na stolu 2-3 puta tjedno!
Redovno konzumiranje ribljeg mesa (supstitucija svinjetine) preporučuje se danas rizičnim skupinama muškaraca koji žive i rade u uvjetima stresa (menadzeri), dojenčadi i maloj djeci kao i trudnicama u zadnja 3 mjeseca. Ima vrlo pozitivnih rezultata u liječenju psorijaze, neurodermitisa, upale zglobova, nekih oblika raka itd. Pozitivni učinci u spriječavanju pojave infarkta postignuti su čak i kod minimalnih dnevnih količina. Pokusi na dobrovoljcima u Njemačkoj su pokazali da osobe koje dnevno konzumiraju Omega-3 masne kiseline kroz dulje vrijeme imaju za 22% manje serumskih masnoća i za 13% manje fibrinogena u krvi (čimbenik koji izaziva grušanje). Učinci masalinova ulja su slični ali slabijeg intenziteta.
Od 1985 godine, kada su sažeti prvi rezultati ispitivanja pa do danas kada na tržištu imamo obilje raznih koncentrata Omega-3 masnih kiselina, napravljen je ogroman napredak u otkrivanju učinaka tih tvari. Tako je nedvojbeno potvrđeno da su Omega-3 bitne za rast i razvoj djece iz čega proizlazi da su oni stari liječnici koji su davali djeci riblje ulje – bili upravu! Dapače, utvrđeno je da su bitne za razvitak moždanih struktura. Na otkrića su reagirale i nadležne zdravstvene organizacije i institucije pa su tako Omega-3 masne kiseline usle kao obvezatni dodatak u hrani za dojenčad, a predložena je za odrasle i minimalna dnevna doza je do 3 grama. Da bi se to postiglo na prirodan način, potrebno je konzumirati morsku ribu 2-3 puta tjedno ili koristiti kapsule. Potrebno je djecu naviknuti na činjenicu da je i riba meso! Izgleda da je to shvatio i management Mc Donaldsa jer se u novije vrijeme sve više servira i fishburger.
Danas postoje brojne tehničke i tehnološke mogućnosti ugradnje Omega-3 masnih kiselina u margarin, majonezu, kruh, tjesteninu, jestivo ulje i brojne druge proizvode. Sigurno je da će te tvari (ni hrana ni lijek) sve više dobivati na značenju i tako postati dio svakodnevne prehrane.
Izvor:
http://hrana.com/ek/clanci/cla_27.htm